Kako prepoznati osobe s poremećajem ličnosti i na koji vas način dugogodišnja izloženost narcističkom zlostavljanju čini ranjivim da i sami razvijete poremećaj ličnosti?

Čini se da je sve više osoba s poremećenom strukturom ličnosti oko nas koje nažalost prolaze ispod radara (ostaju bez dijagnoze čitav život) i nastavljaju maltretirati mnoge ljude iz njihove najbliže okoline. Općenito, poremećaje ličnosti definiraju se  kao karakteristični obrasci mišljenja, osjećanja, ponašanja i odnosa s drugim ljudima, koji se manifestiraju i primjećuju u svakodnevnom životu. Samo kako da ih prepoznate?

U principu, kod osoba s poremećenom strukturom ličnosti radi se o kvantitativnom i kvalitativnom oštećenju ličnosti koja mogu utjecati  na pojavu, tok i ishod drugih poremećaja. To je jedan od razloga zašto im se pridaje velika pozornost u zadnje vrijeme i na sreću.

Prema klasifikaciji mentalnih poremećaja, specifični poremećaji ličnosti su: shizoidni, paranoidni, narcisoidni, emocionalno nestabilni (”borderline” ili granični), histrionski, opsesivno-kompulzivni, izbjegavajući i ovisni.

Obrasci se manifestiraju u sljedećim područjima:

• Području kognicije – neodgovarajuće promišljanje o sebi, drugima i okolini. Sve to može dovesti do pojave različitih ideja i pogrešnih zaključaka;
• U emocionalnom području i na koji način osoba iskazuje svoje raspoloženje, ovisno  o kojoj se vrsti poremećaja radi  može ići od potpunog odsustva emocija sve do jako intenzivnog i nekontroliranog izražavanja emocija koje je  neprimjereno situaciji;
• U području socijalnih odnosa, koje varira od odsustva želje za kontaktom s ljudima iz svog okruženja pa sve do pretjerane i patološke vezanosti za druge;
• U području kontrole impulsa i nagona, koja je najčešće narušena zato što takve osobe imaju izrazito nizak prag tolerancije na frustracije i stres.

Kako da ih detektirate?

• Osobe s poremećajem ličnosti svim se silama trude sa stvaranjem i održavanjem ”zdravih” odnosa, prema njihovom standardu značenja riječi ”zdravih”, bilo da su u pitanju romantični, platonski ili profesionalni odnosi.
• Vrlo je očito njihovo impulzivno ponašanje, što znači da u trenu i često bez razloga planu, imaju izljeve bijesa.
• Skloni su različitim ovisnostima kao što su kemijske supstance, droge. Kockanje, pornografija, brza i neodgovorna vožnja, itd. .
• Ovakve osobe mogu doživjeti vrlo intenzivne emocije koje se mijenjaju brzo i nepredvidivo jer su i one vrlo nepredvidive i brzo mijenjaju raspoloženje.
• Mogu imati poteškoća u razumijevanju i suosjećanju s drugima. Najčešće takve osobe imaju vrlo malu ili nikakvu empatiju.
• Mogu  imati iskrivljen osjećaj sebe i vidjeti se kao fundamentalno manjkave ili nevoljene.
• Najčešće se bore s reguliranjem svojih emocija i znaju burno reagirati kada se nađu u stresnim situacijama jer imaju jako nizak prag tolerancije na stres i frustraciju.

Na koji način produžena izloženost, primjerice narcističkom zlostavljanju, čini osobu ranjivom da i sama postane osoba s poremećenom strukturom ličnosti?

Ovo su neki od najčešćih posljedica ovakvog odnosa – odrastanja ili višegodišnjeg suživota s osobom poremećene strukture ličnosti.

1. Nesigurna afektivna vezanost

Afektivna vezanost znači odnos koji se uspostavlja između staratelja (roditelja) koji se brine i djeteta u najranijem uzrastu. Ta povezanost u najranijem uzrastu igra ključnu ulogu u kasnijem formiranju ličnosti, kao i način stupanja u odnose s drugim ljudima tijekom djetinjstva i adolescencije.

Stoga, svaka vrsta zlostavljanja (emocionalnog, psihičkog, tjelesnog ili seksualnog), zapostavljanje pod kojim se podrazumijeva i emocionalno odsustvo narcističkog roditelja, izaziva kod djeteta osjećaj nesigurnosti i pitanje za takve osobe koliko je uopće sigurno ulaziti  u odnos s drugim ljudima. Inače se nesigurna afektivna vezanost, javlja se u dva oblika:

Kao izbjegavajuća vezanost, u kojoj se dijete nosi sa strahovima tako što smanjuje svoja očekivanja i potrebu za vezivanjem, pa tako npr. Dijete izbjegava ljude i tako se štiti od mogućih novih razočaravajućih iskustava.

Kao anksiozna vezanost, kada dijete traga za ljubavlju, ponekad i ljutito pokušavajući se povezati s  najbližima.

Poanta je da u principu svaka vrsta zanemarivanja  izaziva izbjegavanje, a neadekvatno posvećivanje pažnje generalno izaziva anksioznost. Dokazano je da postoji značajna povezanost između nesigurne afektivne vezanosti i depresivnih simptoma kod djece, kao i anksiozne simptomatologije kod adolescenata.

2. Kronični osjećaj krivnje

Roditelji s narcističkim poremećajem ličnosti  mogu I ne moraju nužno otvoreno zlostavljati svoje dijete. Međutim, svio ni koji su gotovo uvijek emocionalno nedostupni i previše zaokupirani svojim ”likom i dijelom” itekako negativno utječu na razvoj ličnosti svoga djeteta.

Pa tako emocionalno osjetljivo dijete misli da je ono problem jer ‘’da sam ovakav ili onakav, mama se ne bi derala na mene, ili bi provodila više vremena sa mnom, ne bi me stalno kritizirala’’, i slično. “Ako budem slušao sve što mama kaže, više će me voljeti”.

Također, takva djeca  često krive sebe za stvari koje im nedostaju u životu.

3. U stalnoj su potrazi za sigurnošću

Narcisoidni roditelji mogu učiniti da se dijete osjeća  prestrašeno zbog svojih potreba, pa takvo dijete može biti nepovjerljiv, povučeno, distancirano. S druge strane mogu razviti i manifestirati  kompulzivnu brigu o drugim (ljudima ili životinjama),  pružajući im toplinu, iskazujući im ljubav, i njegu koju oni nikada nisu imali.

Mogu se neko vrijeme ponašati kao da izgleda da ne traže ništa od svojih partnera ili prijatelja, ali kada se i sami nađu u krizi oni iznenada na način koji je za njih vrlo uznemirujući, neprekidno pozivaju svoje prijatelje ili traže stalnu sigurnost.

A najbrži put da uklone tu potrebu jest da se ona odmah ostvari. Sasvim je bizarno i paradoksalno da osobe koje se i same najviše plaše svojih potreba, mogu izgledati kao neki kojima one najviše trebaju.

 4. Zamjena uloga djeteta i roditelja

Vrlo empatična djeca mogu se često fokusirati na potrebe roditelja, a kasnije to prenijeti i na potrebe svojih partnera. To bi značilo da takve osobe organiziraju  svoje živote u cilju zadovoljenja potreba drugih, jer su naprosto uvjereni da trebaju ojačati osjećaj vrijednosti  kod roditelja, ili pak da spriječe njihove izljeve bijesa, pažljivo opažajući i reagirajući na svaku njihovu  želju.

Tako prestrašeno dijete koje je u stalnom strahu od narcističkog roditelja da ne reagira na način da ga povrijedi, pretvara se u odraslu osobu koja brine o roditeljima umjesto da se roditelji brinu o njemu. Ima osoba koje čak i zamrze neke svoje potrebe jer vide u njima teret drugima.

Sve to ima za posljedicu u kasnijem životu tih osoba potrebu za savršenstvom ili perfekcionizam, potrebu za brigu o drugima,  potreba za kontrolom svega i svačega, nesposobnost održanja partnerskih odnosa.

5. Mogu razviti posttraumatski stresni poremećaj

Što roditelj s poremećenom strukturom ličnosti više maltretira i zlostavlja svoje dijete, veća je vjerojatnost da će i to dijete i sutra odrasla osoba postati traumatizirana što može uzrokovati zastrašujući odnos prema životu, odnosno može se razviti PTSP. Zašto?

Zato što bilo koja vrsta zlostavljanja, zanemarivanja i sve drugo što sam spomenula može dovesti do iznenadnih fleševa (slika) i iznenadnih sjećanja na emocionalnu patnju, zlostavljanja i strah od budućnosti kao i kroničnog osjećaja anksioznosti.

Drugim riječima, zlostavljane osobe postaju usmjerene samo na jednostavno preživljavanje i gube sposobnost da uopće zamisle ili žive svoj život izvan te njihove percepcije mučne sadašnjosti.

6. I sami postaju ekstremni narcisi

Dijete koje je izloženo  zanemarujućem i uvredljivom narcističkom roditeljstvu, imaju puno veću vjerojatnost da i sami razviju narcistički poremećaj ličnosti.

piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle