Glavni problem leži u tome što je ovakvim osobama jako teško promijeniti svoje ponašanje ili se prilagoditi različitim okolnostima ili situacijama zbog vrlo niske tolerancije na stres i frustracije. Nadalje, većina njih naprosto ne uviđa i ne shvaća da imaju problem. Njima su uvijek krivi drugi ljudi, okolnosti, događaji i svijet. To je iz razloga jer osobe s poremećajem osobnosti uglavnom nemaju subjektivnih tegoba čije bi porijeklo vidjeli u sebi samima. Najveći broj njih dugo i uglavnom dosta ”dobro” funkcioniraju u svom okružju.
Poremećaj ličnosti je veliki izazov za oboljele i društvo
Poremećaji ličnosti uvijek su aktualna tema koja iz nekih razloga svakim danom izaziva sve više pozornosti u javnosti poglavito na društvenim medijima. Definitivno se slažem da opravdano i zaslužuje tu pozornost kada je u pitanju naše mentalno zdravlje. Život s takvim osobama prepun je izazova i nije nimalo lak.
Prema statistici, 13 posto svjetske populacije ima neki od poremećaja ličnosti. Moje je osobno mišljenje da je postotak puno veći jer je jako puno osoba koji nisu nikada ni dobili dijagnozu zato što ove osobe nikada niti ne traže stručnu pomoć za sebe. U pravilu pomoć najčešće traže osobe iz njihova okružja (obitelji).
Kako se manifestira disfunkcionalnost u osoba s poremećajem ličnosti?
Poremećaj ličnosti (DSM F60-F69) predstavlja dugotrajni obrazac razmišljanja, emocija i ponašanja koji je nefleksibilan, ekstreman i kao rezultat svega disfunkcionalan. Kao takav, bolesnoj osobi uzrokuje bol i otežava svakodnevnu funkcionalnost.
Tri su ključna patološka znaka poremećaja u odnosu na zdravu ličnost:
- Nedostatak emocionalne stabilnosti i rezistencije u stresnim situacijama
- Rigidnost i nefleksibilnost u svakodnevnom ponašanju
- Stalno ponavljanje neadekvatnih obrazaca psihičkog funkcioniranja
Ovakvi maladaptivni obrasci manifestiraju se na područjima:
- KOGNICIJE kroz neodgovarajuće promišljanje o sebi, drugima i okolini, koje može dovesti do pojave različitih ideja i pogrešnih zaključaka;
- Specifičnog EMOCIONALNOG REAGIRANJA koje se ovisno o vrsti poremećaja osobnosti može kretati od – potpunog odsustva emocija (paranoidni, narcisoidni) , sve do intenzivnog i nekontroliranog (tzv. ”Graničnog” – ”Borderline”) koje je neprimjereno i adekvatno nekoj situaciji;
- DRUŠTVENIH ODNOSA koje također varira od bilo kakve želje za kontaktom s ljudima iz svog okružja (paranoidni, šizoidni) pa sve do ekstremne vezanosti za druge (granični, zavisni);
- Kontrole IMPULSA koja je najčešće narušena uslijed niske ili praktično nepostojeće tolerancije na stres i frustracije.
Nisam ja kriv! Sa mnom je sve u redu.
Glavni problem leži u tome što je ovakvim osobama jako teško promijeniti svoje ponašanje ili se prilagoditi različitim okolnostima ili situacijama zbog vrlo niske tolerancije na stres i frustracije. To je tipična karakteristika za ovu vrstu poremećaja. Nadalje, većina njih naprosto ne uviđa i ne shvaća da imaju problem.
Njima su uvijek krivi drugi ljudi, okolnosti, događaji i svijet. To je iz razloga jer osobe s poremećajem osobnosti uglavnom nemaju subjektivnih tegoba čije bi porijeklo vidjeli u sebi samima. Najveći broj njih dugo i uglavnom dosta ”dobro” funkcioniraju u svom okružju.
Psihijatrijsku pomoć traže baš ako ”zagusti” tj. u periodima dekompenzacije ili pojave komplikacija (npr. naprave ”dar mar” na poslu ili na ulici i onda netko sa strane intervenira).
Uzroci
Ova vrsta mentalnih poremećaja nastaje u interakciji genetskih, bioloških, organskih (ozljede glave) i psihosocijalnih faktora (obitelj i okružje u kojoj osoba odrasta).
Ipak, najveća je prevalencija psihosocijalnih faktora. U tom smislu, brojna su istraživanja pokazala da oboljele osobe imaju visoku učestalost ranih nepovoljnih životnih okolnosti, kao što su emocionalno, tjelesno i naročito seksualno zlostavljanje, zanemarivanje, neadekvatno roditeljstvo, gubitak roditelja i sl.
Koji znakovi ukazuju da osoba možda ima neki od poremećaja ličnosti?
- Intenzivne PROMJENE RASPOLOŽENJA: Ekstremne promjene raspoloženja, poput čestih izljeva bijesa ili depresije, česte su kod osoba s poremećajima osobnosti.
- Poteškoće u reguliranju EMOCIJA: Bore se s reguliranjem svojih emocija, što dovodi do ispada, samoozljeđivanja ili suicidalnih tendencija.
- Impulzivno PONAŠANJE: Mogu se upustiti u nepromišljeno ili impulzivno ponašanje, kao što je zlouporaba droga, pornografija, kockanje ili nesiguran seks.
- Iskrivljena SLIKA O SEBI: Imaju iskrivljenu sliku o sebi ili snažan osjećaj prava, što dovodi do ponašanja koje je sebično, manipulativno ili izrabljivačko.
- Nedostatak EMPATIJE: Imaju poteškoća u razumijevanju i povezivanju s osjećajima drugih.
- Poteškoće u ODNOSIMA: Bore se za izgradnju i održavanje zdravih odnosa zbog svoje emocionalne nestabilnosti, nesposobnosti suosjećanja s drugima i negativnih obrazaca ponašanja.
- Poteškoće PRILAGOĐAVANJA NOVIM SITUACIJAMA: Mogu se boriti s promjenama i može im biti izazov prilagoditi se novim situacijama ili društvenim normama.
Pomoć uglavnom traže osobe koje su u blizini oboljelih
Inače, postoji doista čitava lepeza iz spektra poremećaja ličnosti kao što su narcisoidan poremećaj, paranoidni, histrionski, tzv. ”borderline” ili granični poremećaj ličnosti, opsesivno kompulzivni, shizoidni, ovisni, itd. Dijagnozu postavlja isključivo liječnik psihijatar.
Poremećaji ličnosti tretiraju se lijekovima u situacijama komplikacije/dekompenzacije, dok psihoterapija daje vrlo male ili nikakve rezultate upravo iz gore spomenutih razloga.
Poremećaj osobnosti svakako je veliki izazov ne samo za život oboljele osobe, već i za njezinu obitelj, prijatelje i u radnom okružju.
Ako ste na neki način kolateralna ”žrtva”, svakako potražite psihološku pomoć i podršku, kako biste pomogli sami sebi i naučili upravljati ”kriznim” situacijama prema potrebi.
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
