Ono što nas u životu najviše sputava je strah. Strah od pogreški, strah od neuspjeha, strah od tuđih mišljenja, čak i strah od uspjeha. Svemu je tome zajednički onaj jedan faktor, a to je rizik. Strah nas je jer ne znamo ishod.
Da znamo sa sigurnošću da ćemo sa određenim potezom uspjeti bez ikakvih problema, odmah bismo poduzeli taj isti potez. Ali većina stvari u životu je neizvjesna; kao i sam život. I zato često stojimo na mjestu.
Dok se nosimo sa tim svojim strahom, uvijek nekako nastojimo ostati na strani sigurnosti. Puno razmišljamo, važemo i analiziramo. I to je skroz u redu; to je način na koji donosimo odluke.
Widget not in any sidebars
U svemu tome, često zaboravimo zbog čega uopće nešto radimo. Ako želimo promijeniti posao, živjeti u inozemstvu, pokrenuti vlastiti biznis, investirati u nešto vrijedno; zbog čega sve to želimo?
U takvim situacijama najčešće dolazi do unutarnje borbe. Napraviti taj korak ili ne napraviti? Koliki je rizik? Procjenjujemo vlastitu sigurnost. Želimo ostati sigurni i što manje riskirati. Ako su šanse veće da ćemo izgubiti, odmah ćemo odustati. Često ćemo to napraviti i kada su šanse za gubitkom male jer nas je strah uopće pokušati.
Tu se javlja pitanje što nam predstavlja sigurnost. Siguran posao, sigurna veza, siguran novac, sigurna sreća, sigurna sloboda. Ili možda sigurno nezadovoljstvo, sigurna patnja, sigurna krivnja, siguran kavez.
Koliko god se mi izmorili razmišljajući, ništa od toga nije sigurno.
U većini situacija se ponašamo razumno i nastojim logikom predvidjeti postotak rizika. Nekad će potez biti uspješan, nekad naizgled neuspješan. Nekad ćemo biti više zadovoljni, nekad manje.
Ali ako pokušavamo i riskiramo, barem možemo biti sigurni da smo pokušali, da smo živjeli i da smo dali sve od sebe.
Ako se bojimo, ne pokušavamo, odustajemo i ostajemo u svojoj „sigurnoj zoni“, osuđujemo se na manje i prihvaćamo nepotpuno zadovoljstvo. Je li to sigurnost koja nam odgovara?
Je li nam važnije očuvati život ili ga proživjeti?
Iako lako padamo u zamku gdje se ponašamo kao da ćemo živjeti vječno, trebamo se češće podsjećati da nećemo. Kakvoj to sigurnosti težimo? Onoj koja nas sputava, ili onoj koja nam otvara vrata?
Da, sreća je u malim stvarima. Ali to ne znači da je nema u velikima.
Zvjezdana Tintor, shakeupsofa.com
