Osjećaj imanja se ne zasniva na zdravom razumu. Istovremeno, imati u našoj kulturi jest bit prema kojoj nas se vrednuje. Meister Eckhart je smatrao da je uvjet za dostizanje duhovnog bogatstva i snage, ništa ne imati i biti otvoren i prazan, te ne dopustiti da nam ego prepriječi put.
Mi živimo prema imati iako je biti važnije. Mi čak ne vidimo da nam je obrazovanje isto tako koncipirano kroz imanje. U školi nas uče kako da posjedujemo što više pojmova kako bi posjedovali svijet.
Mi ne učimo kako promatrati svijet već kako ga iskoristiti za svoje potrebe. Dječja bit je ljubav, a škola je mjesto prosječnosti koja male genijalce uči kako da rade posao koji neće voljeti.
Istraživanja su pokazala da velika većina djece posjeduje jedan vid genijalnosti, ali školski sustav se ne bavi djecom nego kako u njih uliti puno pojmova znanstvenika koji možda ni sami nisu doživjeli ljubav, pa nisu svjesni kakvu bol nanose generacijama koje odvajaju od vlastite biti.
To je znanje posjedovanja koje stvara budući korupcijski sustav, a zatvor postaje mjesto za one koji nisu savladali vještine kako posjedovati i kako biti prilagodljiv u posjedovanju.
Onaj najfiniji vid imanja jest imanje ljubavi ili partnera. Ljubav o kakvoj ljudi sanjaju je božica koju nitko nije vidio. U stvarnosti, ljubav je samo čin voljenja koji postoji jedino u sadašnjosti. Ona je produktivna, afirmativna i ona je istovremeno uživanje prema osobi, slici, cvijetu i ideji. Ona oživljuje i ona je samoobnavljajuća.
Pošto je za ljude ljubav imati, to je zloupotrebljavanje ljubavi. Otvoreno je pitanje koliko ljudi zaista vole svoju djecu. Jedno istraživanje je pokazalo da se na djeci vrši toliko sadističkih napada, od fizičkih do psihičkih da je zaista pitanje voljenja djece izuzetak, a ne pravilo. Istraživanje je provedeno u Americi i oko milijun djece godišnje prijavi nasilje, a neprijavljeno je bolje ne spominjati.
Isto se može reći i za brak. Čini se da su izuzetak supružnici koji se vole. Mi ljubavlju zovemo sve društvene konvencije, ekonomski interes, interes prema djeci kao i mržnju i strah. Sve to zovemo ljubavlju. Ipak, danas su neki ljudi postali svjesni da seksualna privlačnost ne znači ljubav, a da prijateljski odnos u braku predstavlja ljubav.
Taj pogled na ljubav nam je donio prečestu promjenu partnera iako njihova promjena ne donosi učestalije voljenje. Zaljubljenost se shvaća kroz imanje jer jedna i druga osoba pokušava pokazati svoje vještine radi posjedovanja druge osobe.
U činu udvaranja predstavljamo se što ljepše i u boljem svjetlu. Kada se zaljubimo i ostvarimo vezu, u samim je počecima zaljubljenost pravo bivstvovanje. To je trenutak ljubavi u kojem se ne posjeduje.
Ako shvatimo da je zaljubljenost trenutak sadašnjosti u kojem jedino možemo biti, a da je imati život u budućnosti i posjedovanju, na pravom smo putu da shvatimo bit života.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net
