“Možemo li znanje o boljem jedenju, spavanju i razmnožavanju možemo nazvati pravim znanjem? Jednostavno i pas zna kako jesti, kako spavati, kako se razmnožavati i kako se braniti.
Stoga, ako se naša naobrazba bazira samo na tim osnovama, čini li nas to boljim od pasa? Pas jede u skladu sa svojom prirodom, a mi jedemo iz lijepog tanjura, fino skuhanu hranu na lijepom stolu, ali princip je isti, prehrana. To ne možemo zvati napretkom ljudske civilizacije, „Ja jedem iz boljeg tanjura i u ljepšem okruženju nego pas; i stoga sam ja profinjen.“ Ali ti samo jedeš, to je sve…
Ti možeš spavati u vrlo lijepom stanu, u zgradi sa 6 ili 102 kata, a pas leži na cesti, ali kada spava i kada ti spavaš nema neke razlike. Kada spavamo mi ne možemo znati da li spavamo u neboderu ili na zemlji, jer sanjamo nešto drugo što nas je odnijelo iz našeg kreveta. Zaboravili smo da „Moje tijelo leži na krevetu, a ja sada letim po zraku i sanjam“. Stoga ako poboljšamo svoju metodu spavanja to nije napredak ljudske civilizacije.
Pas nema socijalnih manira. Gdje god da sretne kujicu, on se razmnožava na cesti, dok mi to možemo raditi potiho na skrivenom mjestu, ali radnja je ista, makar danas ljudi uče kako da to obavljaju poput pasa…
Pas također ima svoje obrambene mjere. On ima zube i nokte. On se može braniti. Mi možda imamo atomske bombe, ali aktivnost je ista, obrana. To je sve.
Zato vedsko znanje govori da ljudski život nije namijenjen samo za te tjelesne prohtjeve. Postoji i druga svrha. Ta svrha je brahma-jijnasa. Ljudsko biće bi trebalo biti radoznalo u spoznaji Apsolutne Istine. Takva naobrazba nedostaje današnjem modernom društvu.”
Sri Srimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
