“Kada prvi put to kažete… zapanjujuće je što sve izađe na površinu!”
Bez obzira na to u čemu je problem, iskustva su samo vanjske posljedice unutarnjih misli. A misli možete mijenjati. Promjenom misli mijenjate i svoj život, uvijek je poručivala jedna od najprodavanijih autorica u povijesti, ikona “self-help” pokreta, slavna Louise Hay.
Uvidjela sam da onda kad volimo, poštujemo i prihvaćamo sebe, sve u životu funkcionira, kaže Louise.
Početak dana određuje cijeli naš dan, a vjerujem da način na koji počinjemo dan zapravo predstavlja način na koji živimo svoj život, no malo nas je koji smo toga svjesni. Zato ljudima uvijek najprije postavim pitanje: što najprije kažete ujutro kad ustanete? S godinama sam shvatila da je najljepše što ujutro mogu reći: ‘Dobro jutro draga, volim te. Danas ćemo imati prekrasan dan’, kaže Louise.
Skoro svi mi imamo neke vlastite unutrašnje barijere. I iako radimo na sebi, one se nastavljaju pojavljivati.
Većina tih barijera pripada u jednu od 4 kategorije: kriticizam, ogorčenost, strah i krivica.
Zamislite kako bi bilo predivno da svaki dan dobijemo i živimo jednu rečenicu koja bi nam pomogla da otpustimo prošlost i unesemo u život nešto novo.
Prema Louise Hay, najmoćnija afirmacija koju ikada možete upotrijebiti glasi:
Ja volim i podržavam sebe.
Kada počnete govoriti afirmaciju Ja volim i podržavam sebe, bitno je da obratite pažnju na sve negativne poruke koje vam dolaze.
Kada prvi put to kažete zapanjujuće je što sve izađe na površinu, uglavnom gomila negativnih poruka, tvrdi Hay.
Ali to nam daje priliku da upoznamo koje nam to prepreke stoji na putu!
Ako ne čujete svoje negativne poruke, vi ne znate što vam stoji na putu.
Zapišite ih jer je to ono na čemu sada možete raditi, to je nešto što vam zaista smeta na putu i stvara probleme.
Zapamtite, mi biramo kako mislimo i mi možemo izabrati da promijenimo način na koji razmišljamo. To je uvijek naš izbor.
Moramo uvidjeti što je to što nam ne dopušta da napredujemo. Što nas to vuče nazad?
Naša iskustva uvijek reflektiraju naša unutrašnja vjerovanja. I ako hoćete saznati koja su vaša unutrašnja uvjerenja, dovoljno je da se samo osvrnete na svoja životna iskustva. Ako pogledate ljude u vašem životu ili druge stvari, možete shvatiti u što vjerujete u svom životu, jer su sva naša iskustva ogledalo naših unutrašnjih uvjerenja.
I neka od njih su predivna! I to su stvari s kojima radimo i koja nam pomažu da lako tečemo kroz život. Neka od njih su vrlo negativna i zastarjela, istrošena su i nemaju više smisla. Možda smo ih naučili kada smo imali 3 godine, ali ih još uvijek ih koristimo.
Kriticizam, ogorčenost, strah i krivica – to su najveće blokade na našem putu. A ljubav, prema Bogu, sebi i svim živim bićima najmoćnija je stvar koju možemo učiniti ili razviti. I tada sve teče. Sve predivno teče. Kad se kaže ljubav prema sebi, ne pričamo o taštini ili aroganciji, jer to nije ljubav, to je uvijek strah. Pričamo o jednostavnom uvažavanju i poštovanju ovog predivnog bića koje jesmo.
Male bebe znaju kako voljeti sebe. Ne postoji nijedna živa beba koja ikad kritizira svoje tijelo. One su samo oduševljene i sretne što imaju tijelo! One uživaju u njemu, i vole sebe – svoje prste, sve u vezi sebe!
One apsolutno obožavaju sebe, iskazuju svoja osjećanja… Kada je beba sretna, vi to znate, kada je beba bijesna, cijelo susjedstvo to zna. Nikada se ne plaše pokazati ljudima kako se osjećaju i ispunjene su hrabrošću. I predivne su! I mi smo bili takvi. Morate se sjetiti da ste bili puni hrabrosti, ljubavi i da ste obožavali sebe kada ste bili vrlo mali…
I onda se dogodi odrastanje, i počnemo slušati ljude koji su uplašeni ili kritični ili ogorčeni ili u osjećaju krivice. I mnogi od nas smo odrasli uz takve ljude u takve ljude.
Ako ste odrasli u obitelji gdje je kritika bio standardna stvar onda ćete i vi odrasti u osobu koja na sve gleda kritično, bit ćete osoba koja kritizira, ne smije se, ne raduje se životu. Vjerojatno ćete kritizirati i sebe, i druge ljude i nećete uživati u životu ni približno koliko biste mogli.
Ako ste odrasli u obitelji gdje vam nije bilo dozvoljeno izraziti bijes onda ste ili osoba koja je prestravljena od bijesa ili ga konstantno gutate i dopuštate mu da boravi u vašem tijelu.
Ako ste odrasli u obitelji gdje su svi bili manipulirani krivicom onda ćete vjerojatno i sami to raditi, i bit ćete osoba koja trči naokolo i ponavlja: Izvini, izvini. I nikada ne tražite stvari direktno jer ćete uvijek željeti manipulirati nekom osobom.
To su stari obrasci razmišljanja naših roditelja, i lako je kriviti njih ili našu okolinu u kojoj smo odrasli i djetinjstvo, ali problem u tome je što nas to drži zaglavljene u jednoj točki, u ulozi žrtve, a onaj tko shvaća zakon karme zna da je mentalitet žrtve laž. Svi smo mi potpuno odgovorni za svoje sudbine, bili toga svjesni ili ne.
Nema veze što su vaši roditelji govorili, ili što je bilo tko drugi radio, nema veze što ste do sada naučili. Jedino je bitno što sada birate misliti i govoriti jer ste vi jedina osoba u svom umu i vi birate svoje misli.
Naravno da bezglavim ponavljanjem: “Ja sam sretan, ja sam sretan”, dok se utapate u beznađu, nećete postati sretni, ali već željom za promjenom vlastitih krutih mentalnih obrazaca možete sebi olakšati teško razdoblje.
Tu je jako važan odmjeren i postupan rad na sebi. Danas mnogi ljudi žele uspjeti na brzinu. No kada smo na duhovnom putu i prihvaćamo ono što nam život donosi, najintenzivniji rad kojim se bavimo odvija postupno. Lijep je osjećaj osvrnuti se i pomisliti: ‘Ma pogledaj odakle sam krenuo’.
“Treba vremena da bi sjeme izraslo u biljku”, rekla je jednom prilikom Louise. “Isto je i s afirmacijama – potrebno je neko vrijeme od prve izjave do rezultata. Budite strpljivi!
Kada izgovorite pozitivnu izjavu, time u stvari vlastitoj podsvijesti poručujete:
Preuzimam odgovornost. Svjestan sam da mogu nešto promijeniti. Neću kriviti druge, neću se stalno uspoređivati, neću kritizirati, zavidjeti i odbijam kukati. Moj život neće biti lakši ako drugoga mrzim, ogovaram ili mu ne oprostim. Bit će samo teži.
Ja sam taj koji stvara svoj život i svoju sudbinu i nikad nije kasno da život promijenim na bolje. Ni najgora prošlost nije prepreka za sjajnu budućnost.
I zato, umjesto da proklinjem tamu, ja biram upaliti svijeću.
Ja volim i podržavam sebe.
Prema učenjima Louise Hay – ATMA
