Čistoj svjesnosti, duši, nije potrebno materijalno tijelo. Na primjer, kad sanjamo, zaboravljamo svoje sadašnje tijelo, ali i dalje ostajemo svjesni. Duša, svjesnost, je poput vode. Voda je čista, ali čim padne iz oblaka i dodirne zemlju, postaje prljava. Slično tome, mi smo duhovne duše, čisti smo, ali čim dođemo u dodir s ovim materijalnim tijelima, naša svjesnost postaje prekrivena.

Svjesnost ostaje čista, ali sada je prekrivena blatom (ovim tijelom). To je istinski razlog sukoba ljudi. Pogrešno se poistovjećujemo s tijelom, misleći: “Ja sam Nijemac”, “Ja sam Englez”, “Ja sam crn”, “Ja sam bijel”, “Ja sam katolik”, “Ja sam musliman”, “Ja sam hindus”, “Ja sam ovo”, “Ja sam ono” – tako puno tjelesnih imenovanja. Ta tjelesna imenovanja su nečistoće duše.

Zbog toga umjetnici često klešu ili slikaju nage likove. U Francuskoj nagost smatraju “čistom” umjetnošću. Istinska čistoća je shvaćanje i spoznaja “nagosti” ili istinskog stanja duhovne duše bez tjelesnih imenovanja.

No, zašto je tako teško shvatiti da se osoba razlikuje od tijela? Svatko zna “Ja nisam ovo tijelo.” Svatko to može iskusiti. Ja postojim. Shvaćam da sam postojao u tijelu novorođenčeta, djeteta i mladića. Postojao sam u toliko mnogo tijela, a sada sam u tijelu starca.

Recimo da smo obukli crni kaput. Sljedećeg trenutka možemo obući bijeli kaput. Mi nismo taj crni niti bijeli kaput; samo smo ih promijenili. Ako nam se obrate s: “Gospodine Crni kaputu!” – to je glupost. Slično tome, u svom životu mnogo puta smo promijenili tijelo, ali nismo ni jedno od tih tijela. To je pravo znanje.

Ipak, tu može biti malih umnih poteškoća. Na primjer, umom smo već prihvatili da nismo ovo tijelo – ali i dalje se možemo bojati smrti. Zar to ne znači da to nismo shvatili iskustvom? Shvativši iskustvom, nemamo straha od smrti jer znamo da ne možemo stvarno umrijeti. Ali strah i dalje postoji.

Vede nam govore da se iskustvo prima od autoriteta, od nekoga tko ima više znanje. Umjesto da dugi niz godina sami pokušavamo iskusiti da nismo ovo tijelo, možemo primiti to znanje iz Veda, savršenog izvora. Nakon što to čujemo od vjerodostojnog autoriteta, stječemo iskustvo o svojoj besmrtnosti. To je savršenstvo.