Komunikacija….? Hmmm…
Pitala sam se jedan dan što znam sve o komunikaciji onako laički samo za sebe, imala sam potrebu to onako nestručno sama sebi objasniti, proći gradivo tog pojma u svojoj glavi.
Bila sam uzbuđena otkriti koje ideje i uvjerenja je moj um stvorio i spremio, i sada jedva čeka da ih ispuca u taktu sa neuronima u meni.
Koja iskustva i emocije su pohranjene i vežu se u mojoj podsvijesti za pojam „komunikacije“ i kakve veze ima sam naslov koji mi je bio „Eye-opener moment“ u nekom mom danom trenutku… „PROBLEM U LJUDSKOJ KOMUNIKACIJI JE TAJ ŠTO SLUŠAMO DA BISMO PONAVLJALI, A NE DA BISMO RAZUMJELI.“ Na žalost na takav isprazan način počnemo učiti, pa učimo da bismo ponavljali.
Nisam se mogla sjetiti da sam vezano uz taj pojam nešto puno zapamtila iz škole ili da me asocirao na nju pretjerano, ali to nije ni bitno. Dakle, odlučila sam skratiti putanju umnih odgovora i preformulirala pitanje iz „Kada sam naučila o komunikaciji?“ u „Što mogu sve sebi reći o komunikaciji i što ja znam i razumijem vezano uz nju?“
I krenulo je…
Komunikacija bi trebala služiti kao kanal za sporazumijevanje, sporazumijevanje uključuje razne načine komuniciranja. Komunikacija je razmjena informacija, u današnjem svijetu dnevno komuniciramo puno više nego li razumijemo, pa se tako i slabo razumijemo. Komunikacija olakšava čovjeku da izrazi čitavu paletu fizičkih , emocionalnih i psiholoških potreba. Komunikaciju vodi onaj koji priča 20%, te onaj koji postavlja pitanja i na taj način diktira kojim tokom će komunikacija teći.
Stizale su me gore navedene misli u obliku polupraznih definicija i objašnjenja, dok nisam počela razumjeti iste.
Posložit ću daljnji tok teksta kako bi lakše dočarala svoj uvid:
Važno je razumjeti da je sama komunikacija kanal, a u komunikaciji baratamo informacijama.
Mogućnosti za prijenos tih informacija tim kanalom su bezbrojne. Ljudi se informacijama prečesto ne koriste svrsishodno. Komunikacija postoji od najranijeg doba, a kroz povijest je doživljavala suštinske i radikalne transformacije, od pećinskih crteža, razvoja jezika i pisma, do najnovijih komunikacijskih tehnologija. Smatram da je svjetskom stanovništvu potrebnije omogućiti pristup informacijama nego hranu. Otvoriti kanal za komunikaciju. Jer bi kroz znanje i razumijevanje znanja trebali doći i do hrane.
Pa zašto onda konkretno kod nas na Balkanu ljudi teško žive, a imaju uglavnom pristup informacijama i mogućnost komuniciranja?
„Info- bogati“ ljudi i „Info- siromašni“ ljudi
„Info- bogati“ i „Info-siromašni“ su popularni nazivi u virtualnom svijetu. Suštinska bit u nazivu je je zapravo kakvim informacijama se hraniš i barataš. Dakle, da li Ti razumiješ te informacije i kako se odnosiš spram njih, također i bukvalno koju kvalitetu „baze podataka“ imaš u sebi.
Sigurno ste čuli kako živimo u Informacijskom dobu, rekla bih Multi Info dobu. Dakle, informacije su posvuda, a i kanali za komunikaciju tj. prijenos su poprilično otvoreni.
Razlika između Info-Bogatih Ljudi i Info-Siromašnih ljudi je u razini svjesnosti.
Info-Bogati imaju filtre (svijest) za informacije koje unose u sebe, dakle ne hrane se „junk-informacijama“, također informacije koje unose obrađuju razumijevanjem, ukratko imaju bogate i kvalitetne baze podataka i teška meta su za „Mind-hakere“ koji mogu i stalno se unapređuju manipulirati Vašim umom, potrebama i životom.
Info-Siromašni su sve suprotno, lake mete, imaju siromašnu i ne kvalitetnu bazu podataka, ne obrađuju podatke, informacije ne razumiju, pa tako nesvjesno tumaraju svijetom i koriste se komunikacijom na način da se trpaju i trpani su junk-om.
Na koje sve načine, ostavljam ovu temu za neki drugi tekst…
Ako razumiješ nećeš više sjediti slušajući neko tračanje ili prenemaganje, gledajući i čitajući otupljujuće sadržaje i mašući iz redova „Info-Siromašnih meta“.
Mi mora da nismo svjesni kako hranimo sebe informacijama i da zbog takvog načina često propustimo razumjeti stvarno važne informacije za nas i naš osobni razvoj i napredak. Dakle mi ljudi slušamo da bismo ponavljali, „koliko isprazno postupanje“, obzirom na zdrav razum i mogućnost korištenja istog. Zašto ne slušamo da bismo razumjeli, kada i zašto smo se toga odrekli?
Kada i zašto smo postali Info-siromašna nacija?
Odgovor koji je meni stalno nekako dolazio je, kako bi se lakše nosili sa „glupostima“ koje slušamo i kojima nas trpaju a mi im vjerno dopuštamo, štoviše plaćamo pojedincima za isto, druge počastimo kavom a treće vjerno pratimo, i tako u nedogled…
Jer kao djeca smo se sigurno trudili razumjeti, to možete vidjeti kod svakog djeteta.
No, kako smo sve više razumjeli gluposti koje slušamo, odlučili smo ih „ne slušati“ no sa zanimljivim postupanjem. Izabrali smo slušati da bismo ponavljali, da bismo sugovorniku ponovili ukoliko je potrebno i da bi nekom trećem znali prenijeti „nebitnu informaciju“
Prvo očito je da nas ne zanimaju i da nam nisu od osobite koristi takve informacije, npr. Vijesti, tračanja, kukanje, otupljujući sadržaji… pa zašto ih onda živimo? Dakle zamislite da vas netko stalno hrani ne zdravom hranom i pićem, nečime što vam apsolutno ne odgovora, kakve bolesti bi se sve manifestirale na vašem fizičkom tijelu. Sada zamislite kakve bolesti se mogu manifestirati u Vašem umu kada ga stalno hranite sa ne zdravim informacijama. Osvijestite kakve informacije slušate i puštate ka sebi, suzbijte uzroke tih događaja i svaki potencijalni podražaj.
Mi trebamo slušati da bi razumjeli, kada razumijemo trebamo postupiti po svojim načelima, a jedno od načela je da ako u prve tri rečenice razumiješ i primijetiš da su informacije gnjile, toksične ili smrde, prekini komunikaciju i odstrani se od izvora tih informacija.
Jednostavno budi svjestan/ budan pri svojoj sljedećoj komunikaciji.
Zapitajte se koje korisne informacije vi posjedujete, koje možete dalje dati i prenijeti?
Ne trošite svoje vrijeme na primanje ili prosljeđivanje beskorisnih informacija.
Autor: Mara Zeba
www.lifesupport-online.com
E-mail: mara-lifesupport-online.com
Izvor: http://www.lifesupport-online.com/problem-u-ljudskoj-komunikaciji-mara-zeba/
