Kad sam bio mlad i zelen mislio sam da pjesmom mogu promijeniti svijet. Nisam bio prvi sanjar koji je pjevao takve note, bilo ih je mnogo. Oduvijek. A svijet se kao i njima, na taj pokušaj grohotom nasmijao. I godinama sam tulio svoje, a svijet se promijenio nije. Tko se je tukao tuče se i dalje, tko je zagađivao to radi još više, tko je mrzio i dalje mrzi. Bučni susjedi urlaju i dalje, auti gaze djecu, pijani vojnici luduju po istoku. A, na zapadu ništa novo.
Više nisam mlad i zelen, moje lišće je poneko već i opalo, poneka grana mi uvela, a svijet je kakav je i dalje. Prebrajam u glavi uzaludne dane i godine uložene u fantomski boljitak.
Nekad sam želio promijeniti svijet, ali on je nasmijavši se grohotom, promijenio mene. Iz korijena, duboko i nesmiljeno, često agresivno i neumoljivo. Promijenio sam se potpuno. Sad gledam na stvari drugačije, sve više mi se sviđaju valovi mora, šum šume, vrhovi planina. Ispod svoje naborane kože primjetio sam neke nove žile i novu krv, neke drugačije grane su narasle. Neki novi smisao pojavio se na horizontu, svijet se još jednom nasmijao od srca i zaplesao svoj ples oko mene.
I sada, nakon otplesanog kruga, više nego išta, opet, želim promijeniti svijet pjesmom. Ne preostaje mi drugo nego da naučim pjevati i svirati u pravilnom tempu. Lagali su me da je potrebno biti supermen da se promijeni svijet, da je potrebno biti jak i velik, da je moć u ovome ili onome, lagali jer nisu znali, da je potrebno samo najobičnije pjevati svoju pjesmu, laganim glasom i plesati na mjesečini, u zoru i sumraku svoj ples.
Pillot
Ostale nastavke ovog bloga pratite na linku:
AutoPillot
http://poriluk.com/2018/09/14/pjesmom-mijenjam-svijet/
