Piše: Barbara Jutriša
Otkad postoji čovječanstvo, ono traži svoju svrhu. Poput malih mušica jurcamo kroz vrijeme tražeći nešto što će nas ispuniti, usrećiti. Tražimo i tražimo, a ono pred nama… Poput muhe koja, od cijele planete na raspolaganju, uđe u tvoj stan, i onda se kao pomahnitala budala zabija u staklo prozora boreći se da nađe izlaz, a izlaz pred nosom.
Ti gledaš u tu muhu kako se zabija u staklo, razmišljajući kako te živcira i kako nije baš pametna, a ti si upravo ista ta svijest koja proživljava tu istu ”životnu borbu na zemlji”, samo kroz fiziku jednog čovjeka, a ne muhe. Fizika stvarno je čudo.
Widget not in any sidebars
Naš život u suštini nije ništa kompleksniji od života jedne muhe, razlike su u dimenzijama. Ja se ne zabijam u staklo, jer ga vidim i znam da postoji (iako se i to dogodilo, svi smo mi l(j)udi). Muha ne zna da postoji staklo. Muha ga ne vidi. Muha, ako ima sreće, igrom slučaja uspije naći izlaz, ali većinu vremena biva ubijena ili umire mukotrpno tražeći izlaz na jednom metru kvadratnom. Mi mislimo da smo evolucijski bolji od te male mušice, a postoje stvari isto tako veće i jače od nas, kao što je to staklo toj mušici. Evolucijski smo apsolutno svi na istoj razini, dapače, ne postoje razine. Svaki život ima svoj zadatak, a i svoje ”staklo” pred kojim tupi godinama. Naše staklo su naši poslovi, naše željene titule, naši tereti koje godinama nosimo. Naše staklo su loši međuljudski odnosi i loše misli.
Jeste li se ikada pitali što u životu želite biti? Pa, recite mi, što vi to možete postati, a da već niste?
Što ti to možeš postati, gdje se skriva to nešto, a da je više od onoga što ti već jesi?
Možeš težiti potvrdi vanjskog svijeta, ali vanjski svijet ne vidi u tebe. Možeš težiti da ti netko drugi kaže da si nešto što ionako već jesi. Možeš se boriti da bi se dokazao. Sve ti to možeš. Ali ne znači da moraš. Ono što ti jesi i što moraš biti – ti već jesi.
Što ti to možeš postati, a da je više od onoga što jesi? Ništa.
Jer ti i jesi ništa,
ali si i sve.
Ti si ono sve u ničemu.
Zaobiđi to svoje staklo.
Ako treba, razbij ga.
Sve što ti treba, imaš. A ono što misliš da ti treba, svemir će ti pokazati da bez toga možeš.
Piše: Barbara Jutriša za atma.hr
Instagram: https://www.instagram.com/thaliatore/
LinkedIN: https://www.linkedin.com/in/barbara-jutri%C5%A1a-b43577139
