Ljudi smatraju da ljubav ima veze sa srećom i nesrećom, ali u realnosti ne preuzimamo odgovornost, prepuštamo se nesvjesnim arhetipskim pričama o tragičnim ljubavima koje lako hvataju nespremne u svoje mreže koje im onda život pretvaraju u frustraciju.
Widget not in any sidebars
Ako želimo ljubav, moramo biti spremni posvetiti joj život, a tko je svoj posao i život prilagodio tom idealu, taj više nema problema sa srećom i nesrećom u ljubavi . Pošto to nije slučaj u stvarnom životu, kupuju se snovi kako bi se pobjeglo od realnosti, točnije od cijeloživotnog zadatka u kojem učimo o emocijama. Jedan poznati brazilski umjetnik, odrastao u favelama, obogatio se i jedno je vrijeme kupovao skupe stvari, ali ubrzo je osjetio ispraznost. Otišao je na smetlište i sa nekoliko ljudi, koji tamo žive, počeo slikati i oblagati u smeće crteže koji su postala djela od smeća. Slike je odnio u London i puni iznos od svake prodane slike je poklonio tim ljudima. Izložba je postala posjećena koliko i Picassova izložba. Netko će pomisliti na dobro djelo, ali ovdje se najmanje radilo o dobrom djelu već o odabiru ljubavi, ali ne kao imperativ u kojem karitativno djelovanje predstavlja obvezu i žrtvu već shvaćanje da ljubav nije dobro i zlo već odabir životne stvarnosti, a ne iluzije. S druge strane, on se vratio ‘smeću koje ga je oblikovalo odnosno tamo gdje je odbačenost, tamo tinja ljubav. Ovaj umjetnik je pronašao ljubav tamo gdje se najmanje nadao.
Na svjesnoj razini vjerujemo da smo zaljubljeni i da smo pronašli osobu za kojom smo tragali. Točno je da smo tragali za tom osobom, ali ne zato što bi nas susret s njom ili njim usrećio, nego zato što nas s njom ili njim veže sveti sporazum u skladu s kojim nam on/ona odražava upravo ono što smo odbacili u sebi. Kad postane očito da su naše romantične zamisli puka mašta, a ne stvarnost, u nama se budi ogorčenost jer nas je odnos vratio na ono što je odbačeno u nama i što treba ponovno zacijeliti.
Budući da ne prihvaćamo priliku za svjestan rad na onome što nam partner ili partnerica odražavaju, atributi koji su nas u početku privukli, sada nas počinju ljutiti i smetati. Tada navlačimo oklop, branimo se i napadamo. Međutim, onog trenutka kad svjesno odlučimo razriješiti svoje emocionalne probleme, čitava se priča preobražava. Nakon toga počinjemo otkrivati da je ono što nas je u početku privuklo partneru ili partnerici bilo posve površno, te da smo zapravo pokušavali razriješiti vlastiti osjećaj nedovršenosti u odnosu sa svojim roditeljima. Kada ostavimo prošlost zapisanu u našoj nesvjesnoj memoriji, počinjemo zapažati tko i što on/ona uistinu jest. Kada dođe do te spoznaje mi možemo razviti još veću bliskost ili shvatiti da smo se spojili na lažnim osnovama. Ako pobjedi ono prvo, naš se odnos poboljšava i postajemo bliskiji jer odnos postaje izvorniji.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net
