“Ono što ću sad reći će zvučati pomalo pretenciozno, ali je istinito. Ono što slijedi bi mogle biti najvažnije minute vaših života. Ako to uspijete shvatiti, otkrit ćete tajnu buđenja. Bit ćete zauvijek sretni. Nikad više nesretni. Ništa vas više nikad neće moći povrijediti. Ozbiljno to mislim – ništa!”
To je kao kad crnu boju bacite u zrak – zrak ostaje neokaljan. Nikad ne obojite zrak crnom bojom. Bez obzira na što vam se dogodi, vi ostajete nezagađeni time. Ostajete u miru. Postoje neki ljudi koji su u tome uspjeli, koji su uspjeli ostvariti ono što ja zovem „biti čovjek“.
Ne ove budalaštine o tome da sebi dozvoljavate biti nečija marioneta kojom se upravlja, lutka čijim osjećajima upravljaju događaji ili drugi ljudi i zbog čega ona svoje osjećaje proglašava povrijeđenima. Ja to zovem „biti marioneta“. Dakle, želite li biti marioneta? No, ako odbijete poistovjetiti se s bilo kojom etiketom, većina vaših briga će nestati.
Kasnije ćemo pričati o strahu od bolesti i smrti, ali čovjek obično brine o tome što će se dogoditi s njegovom karijerom. Primjerice, mali poduzetnik, star oko 55 godina, u nekom noćnom klubu pijucka pivo i govori: „Pa vidi ove moje kolege, zaista su uspješni.“ Idiot! Što misli kad kaže „uspješni su“? Njihova imena su u novinama. Je li to uspjeh? Jedan je direktor korporacije, drugi je postao predsjednik suda, onaj treći je ovo, četvrti ono… Majmuni. Svi oni.
Tko određuje što znači biti uspješan? Ovo glupo društvo! Glavna preokupacija društva je društvo održavati bolesnim! A što prije to shvatite, tim bolje. Bolesnici! Svi do jednog! Oni su budale, luđaci. A vi ste postali predsjednik ludnice i na to ste ponosni iako to ne znači ništa. To što ste predsjednik neke korporacije nema veze s uspjehom u životu.
Zgrnuta gomila novca nema veze s uspješnim životom. U životu ostvarujete uspjeh kad se probudite! Tada se nikome ne morate ispričavati, nikome ne morate ništa objašnjavati, boli vas briga što tko o vama misli ili govori. Nije vas briga; vi ste sretni. To ja zovem uspjehom. Dobar posao, slava ili sjajna reputacija nemaju nikakve veze sa srećom ili uspjehom. Baš nikakve! To je potpuno nevažno.
Sve o čemu takva osoba brine jest što će njezina djeca misliti o njoj, što će misliti susjedi, što će misliti bračni partner. Razmišlja o tome kako je trebao postati slavna osoba. Naše društvo i kultura to danonoćno ulijevaju u naše glave. Uspješni ljudi! Što su uspjeli? Uspjeli su od sebe napraviti magarce jer su svu svoju energiju potrošili na dobivanje nečeg bezvrijednog. Uplašeni su i zbunjeni, marionete, poput svih.
Pogledajte kako se kočopere na pozornici. Pogledajte kako se uzrujaju ako im je košulja umrljana. To vi nazivate uspjehom? Pogledajte kako se boje da možda neće biti ponovo izabrani. To je uspjeh? Njima se upravlja, manipulira. To su nesretni, jadni ljudi. Oni ne uživaju u životu. Vječno su napeti i tjeskobni. Može li se to nazvati čovjekom? Ali, znate li zašto se to događa? Postoji samo jedan razlog: oni su se poistovjetili s nekom etiketom. Oni su „ja“ poistovjetili sa svojim novcem ili poslom ili zanimanjem. I tu su pogriješili.
Jeste li čuli priču o pravniku kojem je vodoinstalater uručio račun? Pravnik mu je rekao: „Hej, računao si satnicu od 1500 kn. Ni ja kao odvjetnik ne zarađujem toliko po satu.“ Vodoinstalater mu je rekao: „Ni ja nisam toliko zarađivao dok sam bio odvjetnik!“
Vi možete biti vodoinstalater, odvjetnik, svećenik ili poduzetnik, ali to ne utječe na osnovno „ja“. To ne utječe na vas. Da sutra promijenim zanimanje, to bi bilo kao da sam promijenio odjeću. Ja ostajem netaknut.
Jeste li vi svoja odjeća? Jeste li vi svoje ime? Jeste li vi svoje zanimanje? Prestanite se poistovjećivati s time. To dođe i ode.
Kad ovo doista shvatite, na vas neće utjecati nikakva kritika. Isto tako neće vas dirati ni pohvale niti laskanja. Kad netko kaže: „Ti si sjajan tip,“ o čemu ta osoba govori? On govori o „meni“, ne govori o mojem „ja“.
„Ja“ nije velik ni malen. „Ja“ nije uspješan ni neuspješan. „Ja“ nije niti jedna od tih etiketa. Te stvari dođu i prođu i ovise o kriterijima koje je postavilo društvo. Ovise o vašem uvjetovanju. Ovise o raspoloženju osobe koja vam nešto govori.
To nema veze s „ja“. „Ja“ nije niti jedna od tih etiketa. Kad se govori „meni“, to se odnosi na općenito sebičnog, glupog, djetinjastog velikog magarca. Zato, kad kažete: „Ti si magarac,“, ne govoriš mi ništa novo, ja sam magarac već godinama. Uvjetovano sebstvo – pa što ste drugo očekivali? Zašto se poistovjećujete s time? Smiješno! To nije „ja“, to je „meni“.
Želite li biti sretni?
Trajna sreća nema uzrok. Stvarna sreća nije uzrokovana.
Vi me ne možete usrećiti. Vi niste moja sreća.
Pitajte probuđenu osobu zašto je sretna i ona će vam odgovoriti: „Zašto ne?“
Sreća je naše prirodno stanje. Sreća je prirodno stanje male djece kojima pripada svo blago ovog svijeta sve dok ih društvo i kultura ne ukaljaju i zagade svojom glupošću.
Da biste ostvarili sreću, ne morate činiti ništa jer se sreća ne može steći. Zna li netko zašto?
Jer ju već posjedujemo. Kako možete steći nešto što već imate?
Onda, zašto ju ne doživljavate?
Zato jer morate nešto odbaciti. Morate odbaciti iluzije. Ne morate ništa dodati da biste bili sretni, vi morate nešto odbaciti.
Život je lagan, život je divan. Težak je samo za vaše iluzije, ambicije, vašu pohlepu, vaše žudnje.
Znate li odakle sve to dolazi? Iz poistovjećivanja s raznim etiketama!
Anthony De Mello
