Sigurno vam se u životu dogodio trenutak koji nastane „odjednom“, mogli bi ga i opisati kao neki prasak koji se naglo dogodi i zgrabi vas za ruke i za noge, a u prsima osjetite neku popunjenost. Svatko od nas je doživio ovaj trenutak, netko jednom netko dvaput, a netko i više puta.
Naravno svi znamo da se to ne može dogoditi „preko noći“, sakupljanje svakodnevnih pritisaka današnjeg vremena, nametnutih oblika ponašanja, točno prikazanih slika kakav bi život svatko od nas trebao voditi, čemu bi trebali težiti, kako bi uopće bili uklopljeni u tu sliku današnjeg predstavljenog načina života. Što nam niti neće nužno osigurati da ćemo biti prihvaćeni u ovom svijetu za koji se sve češće koristi izraz „džungla“.
Tada stupa taj osjećaj nemoći, koji nije“ pao sa neba“, nije nas došao malo iznenaditi, a drugi dan će nas napustiti. On je došao kao podsjetnik kako nismo išli za zadanim obrascem današnjeg načina života. Da nismo koračali istim putem kojim je koračala većina, a možda smo trebali kako se ne bi našli u situaciji da stojimo na nekom putu na kojem ne vidimo niti jedan putokaz, koji nas usmjerava kuda dalje.
To je taj osjećaj nemoći, možda netko nije išao za sigurnošću i prihvatio određeni posao te se našao u toj situaciji koju ja nazivam “kako dalje”.
Netko možda nije pristao na podcjenjivanja samo kako bi bio prihvaćen te je također zato to osjetio jer se našao u situaciji “kako dalje”. Tu ima još puno primjera kojih možemo navesti u životu s kojima se ljudi svakodnevno susreću. Kada dođemo do tog trenutka za sobom povlačimo i osjećaj nemoći jer tada budemo zbunjeni, uplašeni i ne vidimo nikakav putokaz koji će nam pokazati kojim putem krenuti.
Osobno sam se susrela s tim osjećajem koji mi je stegnuo prsa i pomislila sam kako je život u tom trenutku samo jedno maglovito mjesto koje neće vidjeti Sunca.
Naravno da sam dopustila tom osjećaju da mi prođe kroz cijelo tijelo i dušu, i prošao je, ali nije bio ugodan. Kada je prošao kroz mene došao je i onaj osjećaj olakšanja koji za sobom donese zraku sunca jedan dan, pa još jednu drugi dan, zatim treći. Tada se počinju pokazivati putokazi koji budu u početku smjernice samo kojim putem ćemo krenuti, a kada ustanemo i odlučimo koji će to put biti tada dolaze putokazi koji nas dalje u životu usmjeravaju, ali na način na koji mi to hoćemo, a ne na način na koji drugi od nas očekuju.
Autor: Paola Belaš
