U zapadnom dijelu svijeta, tijekom proteklih dvadeset ili trideset godina, došlo je do velikog porasta zanimanja za duhovne teme. Ali, s druge strane, ako neki znanstvenici žele poništiti čovjekovo osobeno biće, na dobrom su putu da to ostvare atomskim bombama i drugim tehničkim inovacijama. Međutim, ako žele voditi čovječanstvo k nekom višem cilju, onda kroz svoje znanstvene naočale moraju prestati gledati čovjeka na materijalistički način.
Slijepi vode slijepe
Moraju nas gledati kakvi jesmo – svjesna živa bića. Samospoznaja je cilj ljudskog života, ali većina znanstvenika i dalje to ne žele znati. Vode li danas suvremeno društvo pravedni ljudi? Mnogi tehnolozi, znanstvenici i filozofi ne znaju istinsku i pravu svrhu života, a i većina ljudi ne želi progledati. I dalje žele ostati slijepi. Tako imamo situaciju u kojoj slijepi vode slijepe. Ako slijepac pokušava voditi drugog slijepca, kakav rezultat možemo očekivati? Čovjek mora pristupiti samospoznatoj osobi ako želi shvatiti istinu. Postoji i druga razina iskustva koja običnom čovjeku otvara vrata u dublju svjesnost.
Bhagavad-gita kaže: “Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu neprestano prelazi od dječaštva do mladosti i starosti, duša na sličan način prelazi u drugo tijelo nakon smrti. Samospoznatu dušu ne zbunjuje takva promjena.”
Osoba mora shvatiti osnovno načelo znanja – da ona nije ovo tijelo. Kad shvati ovo osnovno načelo, može napredovati k dubljem znanju.
Oslobađanje od tijela
Između istočnog i zapadnog pristupa ovom problemu tijela i duše postoji velika razlika. Prema učenju Istoka moramo se osloboditi tijela, dok prema Zapadnim religijama osoba nastoji spoznati dušu unutar tijela. Iz Bhagavad-gite smo čuli da smo duh te da se nalazimo u tijelu. Do naše patnje dolazi uslijed poistovjećivanja s tijelom; patimo zato što smo ušli u ovo tijelo. Bilo istočni ili zapadni, naš pravi smisao je pronalaženje načina oslobađanja od ovog tijela.
Riječ reinkarnacija znači da smo duhovna duša koja je ušla u ovo tijelo. U svom slijedećem životu možemo ući u drugo tijelo koje može biti tijelo psa, mačke, kralja… Ali, patnja će postojati – bilo u tijelu kralja ili u tijelu psa. Ta patnja uključuje rođenje, starost, bolest i smrt. Kako bismo izbjegli ove četiri vrste patnje moramo izaći iz tijela. To je čovjekov pravi problem – kako izaći iz materijalnog tijela? Za to je potrebno mnogo života. Zapravo, može biti potrebno mnogo života ili to možemo učiniti u jednom.
Patnje su uzrokovane tijelom
Naše patnje nisu uzrokovane financijskom situacijom. Ako u ovom životu shvatimo da su naše patnje uzrokovane tijelom, onda ćemo se raspitivati kako da iz njega izađemo. Kada dobijemo to znanje, znat ćemo tajnu trenutnog izlaska iz tijela. To ne znači da moramo ubiti tijelo. Tijelo ne mora biti ubijeno; ali, ubijeno ili ne, jednog dana ćemo morati napustiti sadašnje tijelo i prihvatiti drugo. To je zakon prirode i ne možemo ga izbjeći. Pri tome nije važno jesmo li kršćanin, musliman ili hindus. Znanje je znanje; gdje god bilo, moramo ga uzeti. A to jest znanje: svako živo biće je zatočeno u materijalnom tijelu. To se znanje odnosi na hinduse, muslimane, kršćane, na svaku osobu bez obzira na vjeru, spol, dob, nacionalnu ili rasnu pripadnost.
Duša je zatočena u tijelu i zbog toga mora prolaziti kroz patnje rađanja, smrti, bolesti i starosti. Svi želimo vječan život, potpuno znanje i blaženstvo. Da bismo ostvarili taj cilj, moramo izaći iz tijela. To je proces. Naravno, ovdje se ističe gledište da moramo izaći iz tijela. No, možemo se upitati: “Zar ne bismo trebali prihvatiti ovo postojanje kao ljudska bića?” Vede nas pitaju: “Mislite li da je postojanje u ovom ljudskom tijelu savršeno?” Možemo odgovoriti: “Ne, ne kažemo da je savršeno.” To bismo trebali prihvatiti, a ne nastojati stvoriti neku idealnu situaciju, zar ne?
Otkrivanje tajne savršenstva
Dakle, priznajemo da naše stanje nije savršeno. Prema tome, ispravno bi trebalo biti otkrivanje tajne savršenstva. Ali, zašto moram kao duh postati savršen kao duh? Zašto ne mogu postati savršen kao ljudsko biće? Već smo priznali da naša situacija u ovom ljudskom tijelu nije savršena. Zašto smo onda toliko privrženi toj nesavršenoj situaciji? Ovo tijelo je instrument preko kojeg možemo komunicirati s drugim ljudima, ali to mogu i ptice i životinje. U čemu je razlika? Oni govore u svom društvu, a mi u svom. Bit je u tome da životinja nije svjesna svog postojanja. Ne shvaća što je ona u biti. Ljudsko biće može shvatiti što je ono. Ptice i životinje ne mogu.
Dakle, kao ljudska bića trebamo težiti k samospoznaji, a ne jednostavno djelovati na razini ptica i životinja. Zbog toga Vedanta-sutra počinje aforizmom athato brahma-jijnasa – “Ljudski život namijenjen je raspitivanju o Apsolutnoj Istini.” To je cilj ljudskog života. Posjedujemo posebnu inteligenciju pomoću koje možemo shvatiti Apsolutnu Istinu. Životne želje nikada ne smiju biti usmjerene samo na zadovoljenje osjetila. Osoba treba shvatiti da joj ljudski život omogućuje raspitivanje o Apsolutnoj Istini. To treba biti cilj sveg djelovanja.
Pogrešno je mišljenje da smo tijelo i da ne posjedujemo duh. To nije točno. Mi smo duša i prekriveni smo privremenim tijelom. Duša je ono što je važno, a ne tijelo. Sve dok nosimo kaput, on nam je važan. Ako se podere, mi ga bacamo i kupujemo novi. Živo biće neprestano doživljava isto. Odvaja se od svog sadašnjeg tijela i prihvaća drugo. To se zove smrt. Tijelo koje smo prethodno zaposjedali postaje nevažno, dok tijelo koje sad zaposjedamo ostaje važno. To je veliki problem – ljudi pridaju toliko važnosti tijelu koje će u roku od nekoliko kratkih godina biti zamijenjeno drugim. Iskoristimo ovaj dragocjeni Božji dar – ljudski oblik života – kako bismo pomoću inteligencije koja nam je podarena u tom tijelu konačno izašli iz beskonačnog kruga rađanja i umiranja u ovom materijalnom svijetu.
