Osim psiholoških čimbenika kao što su stres, usamljenost, mentalno zdravlje i negativna percepcija starenja, postoji nekoliko psihosocijalnih čimbenika koji ubrzavaju starenje, uključujući negativne sudbonosne životne događaje i moderan način života.
Biološka i kronološka dob
Koji je glavni uzrok ubrzanog starenja? Loše navike poput pušenja i prekomjernog pijenja često su prva stvar na koju pomislimo.
Međutim, možda iznenađujuće, znanstvenici su nedavno otkrili da je glavni krivac za starenje loše psihološko stanje.
Glavni krivac starenja – negativno psihološko stanje
Zajednički eksperiment koji su proveli američki i hongkonški istraživači ispitao je učinke različitih čimbenika na biološku dob ljudi s podacima od 11.914 odraslih osoba. Podatci uključuju krvne pretrage sudionika, životne uvjete, psihološki status, povijest bolesti i još mnogo toga.
Istraživači su otkrili da srednji učinak moždanog udara, bolesti jetre i pluća na biološko starenje ne prelazi 1,5 godinu. Također su testirali zdrave ljude i otkrili da je za ljude bez ikakvih bolesti primarni uzrok starenja, stanje njihova uma.
Loše psihološko stanje dodaje do 1,65 godina biološkoj dobi osobe. Drugi faktor je pušenje, loša navika koja utječe na životni vijek, ubrzavajući starenje za 1,25 godina. Ostali čimbenici koji pridonose ubrzanom starenju uključuju, između ostalog, to što ste muškarac, živite u ruralnim područjima, samac ste.
Patnja depresije ili tjeskobe također može povećati biološku starost osobe i ubrzati starenje. Od svih negativnih psiholoških stanja, osjećaj nesretnosti ubrzava starenje za 0,35 godina, dok nemiran san ubrzava starenje za 0,44 godine.
“Mentalna i psihosocijalna stanja neki su od najsnažnijih prediktora zdravstvenih ishoda i kvalitete života, a ipak su uglavnom izostavljena iz moderne zdravstvene skrbi”, rekao je koautor Manuel Faria sa Sveučilišta Stanford.
Starija biološka dob – brže starenje, veća sklonost bolestima
Postoji razlika između biološke i kronološke dobi osobe. U studiji iz 2022. istraživači su razvili statistički model za izračunavanje biološke starosti i dali mu figurativni naziv: sat starenja. Biološku dob osobe moguće je dobiti unosom biokemijskih pokazatelja krvi osobe, krvnog tlaka, otkucaja srca, bračnog statusa, područja stanovanja, načina života itd.
Ako je biološka dob osobe niža od njezine kronološke dobi, znači da ona stari sporije i obrnuto. Povećana biološka dob također je povezana s većom smrtnošću od svih uzroka i stopama infekcija, kao i s nekim bolestima.
Osim psiholoških čimbenika kao što su stres, usamljenost, mentalno zdravlje i negativna percepcija starenja, postoji nekoliko psihosocijalnih čimbenika koji ubrzavaju starenje, uključujući negativne sudbonosne životne događaje i moderan način života.
Iza negativnih psiholoških stanja koja ubrzavaju proces starenja stoje neki uzroci. Kada se nakupe različiti negativni osjećaji, ljudsko tijelo će doživjeti niz suptilnih reakcija, a u skladu s tim će se promijeniti i mnogi fiziološki pokazatelji.
Tijelo luči hormone stresa i druge kemikalije, a oksidativno oštećenje se povećava. Stoga se stimuliraju geni povezani sa starenjem, stvarajući nestabilnost u životnom ritmu organizma.
Pod stresom tijelo proizvodi velike količine glukokortikoida koji oštećuju gotovo sva tjelesna tkiva i ubrzavaju proces starenja. Glukokortikoidi su povezani s pamćenjem i kognicijom, uzrokuju epigenetske promjene u DNK i utječu na metilaciju DNK povezanu sa starenjem, što može pridonijeti arteriosklerozi i drugim zdravstvenim problemima.
Studije na životinjama pokazale su da društveni stres izazvan natjecanjem može uzrokovati ubrzano starenje. Neki su istraživači izračunali da akumulirani stres tijekom života dovodi do povećanja biološke dobi za 3,6 godina.
Štoviše, stres može pogoršati oksidativno oštećenje i skratiti telomere DNK u ljudskom tijelu. Oboje doprinosi starenju i povećava biološku starost za 10 godina. Studije traume u djetinjstvu i posttraumatskog stresnog poremećaja također sugeriraju da ovo ubrzano starenje izazvano stresom može trajati godinama.
Postoje također studije koje pokazuju da kumulativni stres rezultira otpornošću na inzulin u ljudskom tijelu. Inzulinska rezistencija dovest će do kronične upale i oksidativnog stresa, koji su ključni mehanizmi biološkog starenja. Duljina telomera leukocita (LTL) obrnuto je povezana s inzulinskom rezistencijom. Kako se inzulinska rezistencija povećava, LTL se smanjuje i starenje stanica se povećava.
Među krvnim biomarkerima unesenim u sat starenja, povećanje ključnog markera — cistatina C — ukazuje na slabljenje bubrežne funkcije. Smanjena bubrežna funkcija glavni je čimbenik rizika za povećanu smrtnost od svih uzroka u općoj populaciji. Nadalje, abnormalne razine cistatina C mogu biti povezane s novim simptomima depresije.
Nagli porast osjećaja nesretnosti posljednjih godina
Prema Gallupu, nezadovoljstvo globalnog stanovništva raste u posljednjih 15 godina i sada je rekordno visoko. Ljudi osjećaju više ljutnje, tuge, boli, brige i stresa nego ikad prije. Ako se indeks negativnog iskustva kreće od 0 do 100, nezadovoljstvo ljudi poraslo je s 24 u 2006. na 33 u 2021.
U više od 5 milijuna intervjua o sreći koje je proveo Gallup, statistički reprezentativan za 98 posto svjetske populacije, ispitanici su zamoljeni da opišu svoje živote na ljestvici od 0 do 10, gdje 0 predstavlja najgori mogući život, a 10 predstavlja najbolji mogući život. .
Kada je istraživanje započelo 2006., 3,4 posto ispitanika reklo je da su njihovi životi 10, a samo 1,6 posto reklo je da su im životi 0. Godine 2021., nakon 15 godina praćenja, ti su brojevi ljudi s obje strane značajno eskalirali. Među njima je onih koji svoj život ocjenjuju najboljima 7,4 posto, dok je onih koji svoj život ocjenjuju najlošije dosegnulo 7,6 posto. Usamljenost je znatno porasla od izbijanja COVID-19.
Internetska anketa među 950 Amerikanaca koju je provelo Sveučilište Harvard u listopadu 2020. pokazala je da 36 posto svih Amerikanaca — uključujući 61 posto mladih u dobi od 18 do 25 godina i 51 posto majki s malom djecom — osjeća ozbiljnu usamljenost. Izvješće je također otkrilo strašnu cijenu usamljenosti, uključujući preuranjenu smrtnost i široku lepezu teških fizičkih i emocionalnih problema, poput depresije, tjeskobe, bolesti srca, zlouporabe sredstava ovisnosti i zlostavljanja u obitelji.
Način promjene psihološkog stanja i smanjenja biološke starosti
Kako možemo promijeniti svoje mentalno stanje i smanjiti nesreću? Brojna su istraživanja pokazala da osim poboljšanja prehrane, blizine prirodi i redovite tjelovježbe, održavanje suosjećanja prema sebi i drugima također može dovesti do pozitivnog psihičkog stanja i odgoditi starenje.
Suosjećanje znanstvenici definiraju kao osjetljivost na patnju drugih, ali za razliku od empatije, ono uključuje i pomoć u njezinom ublažavanju.
Suosjećanje poboljšava mentalno i tjelesno blagostanje u različitim aspektima, što se može manifestirati u smanjenoj usamljenosti, povećanoj sreći, smanjenom kardiovaskularnom riziku i upalama te poboljšanom dijabetesu.
Studija objavljena u časopisu Transitional Psychiatry provela je desetogodišnje praćenje 1090 odraslih Amerikanaca. Istraživači su ispitivali fizičke i mentalne učinke suosjećanja prema sebi (CTS) i suosjećanja prema drugima (CTO) putem telefoniranja i ispunjavanja obrazaca. Rezultati su pokazali da je osoba koja je dosljedno imala višu razinu CTS-a i CTO-a godinama nakon toga bila manje usamljena.
Ako pojedinac započne s niskim razinama CTS-a i CTO-a, ali se kasnije promijeni, njegovo mentalno blagostanje također će se poboljšati u skladu s tim.
Pozitivni učinci suosjećanja na zdravlje veći su od štetnih učinaka pušenja i pijenja. To je zato što suosjećanje i dobra djela mogu poboljšati vezu s drugima bez da se oni osjećaju ugroženo. Štoviše, CTS i CTO odražavaju empatijske sposobnosti – razumijevanje emocija i perspektiva drugih – što jača vrjednije društvene odnose.
U razdoblju nakon pandemije ljudi su iskusili povećanu depresiju, tjeskobu i stres, kao i smanjeni osjećaj socijalne sigurnosti. Studija u kojoj su sudjelovali odrasli iz 21 zemlje i regije u kontekstu pandemije COVID-19 također pokazuje opći zaštitni učinak suosjećanja na ljude.
Rezultati pokazuju da, uz više suosjećanja prema sebi i drugima, pojedinac ima manje psiholoških tegoba i veći osjećaj socijalne sigurnosti. Pojedinac može biti manje depresivan ako je suosjećajan s drugima.
Smanjena depresija, anksioznost i stres dolaze ako je pojedinac suosjećajan prema sebi. Suosjećanje drugih može ublažiti strah od prijetećih zdravstvenih rizika kao što je onaj od početka pandemije i povećati osjećaj socijalne sigurnosti.
Međutim, radnje koje izražavaju suosjećanje i ljubaznost korisnije su od pukog držanja misli suosjećanja ili empatije. Također, studije su pokazale da osobe koje meditiraju s ljubavlju i suosjećanjem za druge imaju duže DNK telomere i manje je vjerojatno da će starjeti.
provjeri.hr/TheEpochTimes
