Ne postoji nesretnije dijete od djeteta koje zna da nije ispunilo očekivanja roditelja. Osim roditelja koji zna da nije ispunio očekivanja djeteta.
U jedno sam sigurna, ako želite izgubiti ljude oko sebe, zahtijevajte od njih da budu savršeni, to je najlakši način.
Na putu ka školi mama daje kćeri gomilu nepotrebnih savjeta. Znam da, kao svaka mama, želi da djevojčica izraste u discipliniranu, organiziranu i odgovornu osobu i pokušava postaviti “čvrste temelje”.
Isto kao što znam da će jednoga dana shvatiti da su ti temelji zapravo negdje gdje su nekada igrale odbojku, u nekom kinu gdje su se cerekale jedući kokice, nekom proljetnom danu kada su lizale sladoled i biciklom pravile krugove.
To što je uspoređuje s drugom djecom i vrši pritisak da mora više, bolje, snažnije, samo je udaljava od cilja. Jer ništa ne mora. Ili ne može… U svoj toj želji da od svoje djece napravimo uspješne ljude zaboravljamo važne stvari.
Pouzdan način da ih izgubite je da zahtijevate od njih više… Jer oni uvijek daju sve od sebe…
Ako ste u životu imali sreće da se družite s ljudima u čijim kućama nije ništa u savršenom redu, ali je ljubav toliko očigledna da vam se čini da je možete namirisati, saplesti se o nju i opipati je, znate da više od toga ne postoji.
I da to nema nikakve veze s tim koliko su oni koji tu žive uspješni, nego s tim koliko se poštuju i vole. Ne postoji nesretnije dijete od djeteta koje zna da nije ispunilo očekivanja roditelja. Osim roditelja koji zna da nije ispunio očekivanja djeteta.
Uzalud potraga, ne postoji savršen život, partner, savršen dan… U jedno sam sigurna, ako želite izgubiti ljude oko sebe, zahtijevajte od njih da budu savršeni, to je najlakši način.
Ili još bolje, pokušajte vi biti savršeni… Znam o čemu govorim. Godine sam potrošila pokušavajući to ispraviti…
Tijana Bakic/zelenaucionica
