Randy Gardner i Bruce McAllister željeli su ispitati kako manjak sna utječe na kognitivne i fizičke aktivnosti kod ljudi. Nije spavao, čak, jedanaest dana, a evo što je sve doživljavao!
Bacali su novčić i tako je odlučeno da Randy neće spavati, a da će Bruce pisati zapažanja o njegovom ponašanju. Eksperiment je počeo 29. prosinca/decembra 1963. godine. Čak se i poznati istraživač sna dr William C. Dement s Univerziteta u Stanfordu priključio ovom pothvatu kao promatrač, a popratile su ga i sve lokalne novine.
Do tada se znalo da nedostatak sna kod ljudi izaziva prvenstveno paranoju, ali i druge vitalne probleme. Bilo je još uvijek neriješeno može li nesanica uzrokovati smrt.
“Vjerojatno sam bio jedina osoba na planeti u to vrijeme koja je zapravo istraživala spavanje. Randyjevi roditelji su bili jako zabrinuti, pošto se tada još nije utvrdilo može li se umrijeti ako se ne spava dovoljno dugo” – rekao je Dement.
Po uvjetu Randyjevi roditelja, eksperiment je promatrao i poručnik John J. Ross iz Jedinice za medicinska neuropsihijatrijska istraživanja američke mornarice u San Diegu.
Kako je sve utjecalo na Randyja?
Prva faza eksperimenta je dobro prošla za njega, iako je tada imao samo 16 godina. Ali, kako se eksperiment nastavljao, uočeno je da ima propuste u pamćenju, dok su prve halucinacije počele četvrtog dana.
Već petog dana imao je živopisnije halucinacije. Ispred sebe je video šumsku stazu, a ne vlastitu kuću.
“Nakon tog trenutka nije više bilo uspona, samo padova i padova. Bilo je kao da mi netko stavlja brusni papir u mozak. Moje tijelo je to dobro podnosilo, ali moj um je bio pogođen” – rekao je on.
Narednih dana njegov govor se usporio i bio je nerazgovijetan. Sposobnost pamćenja mu je bila svedena na minimum. Usprkos tome što uopće nije imao fokus, još je uspijevao igrati stolni tenis kako bi ostao budan, ali je proživljavao velike napade paranoje.
Posljednji dan eksperimenta
Tog dana Randy je imao skroz bezličan pogled. Njegov glas bio je monoton i nejasan. Morao je stalno primati nadražaje izvana, kako bi odgovarao na pitanja. Nije pamtio što je radio, a njegove motoričke sposobnosti su bile minimalne.
Randy Gardner je tako postavio novi svjetski rekord u nespavanju od 11 dana, odnosno 264 sata.
Znanstvenici su promatrali njegovo ponašanje narednih nekoliko noći, kako bi pratili njegovu REM fazu sna i bili sigurni da se vraća u stanje pre početka eksperimenta.
Tada se zaključilo da su tijekom nespavanja područja njegovog mozga konstantno bila uspavana, što je uočeno na identičnim eksperimentima na štakorima.
Poslije toga su mnogi postavili nove rekorde u nespavanju, ali se oni više ne upisuju u Guinnessovu knjigu rekorda, kako se ne bi poticale aktivnosti koje mogu životno ugroziti sudionike.
