Foto: pixabay.com

Totalitarizam je religija koja nikada ne postiže ono što obećava. Stvara pakao na zemlji u kojem su mnogi žrtvovani bogu države, ali nitko nije isporučen u hrabri novi svijet koji im je obećan. Što je više ovlasti državi dodijeljeno, pojedinci koji upravljaju državnim strojevima postaju korumpiraniji i svijet više tone u kaos. Totalitarizam se mora izbjeći pod svaku cijenu, ali nažalost ova religija doživljava preporod modernog doba. Političari i drugi na pozicijama globalne moći glasno govore o svojoj želji da izgrade ili ponovno postave svijet, a od masa se očekuje da se pokoravaju i vole novo društvo koje im se nameće. Ako poslušnost ne dolazi dobrovoljno, tada se sila koristi alarmantnom učestalošću.

atma.hr – 78




“Država zauzima mjesto Boga… socijalističke diktature su religije, a državno ropstvo je oblik obožavanja.” – Carl Jung, Neotkriveno ja

Od rođenja totalitarizma u 20. stoljeću mnogo je napisano o ovom obliku vladavine i milijuni su pročitali njegov opis Georgea Orwella u klasičnom romanu 1984. Ali ono što se često zanemaruje jest da je totalitarizam više od političkog sustava, on je fanatična religija, a ta se religija širi diljem svijeta sa žestinom kakva nije viđena od sredine 20. stoljeća.

Ubrzo nakon bijega iz nacističke Njemačke, politolog Waldemar Gurian napisao je sljedeće:

“Totalitarni pokreti koji su nastali nakon Prvog svjetskog rata su u osnovi vjerski pokreti. Njihov cilj nije samo promijeniti političke i društvene institucije, već i preoblikovati prirodu čovjeka i društva.” – Waldemar Gurian, Totalitarna država

Totalitarizam dijeli mnoge karakteristike s organiziranim religijama. Na primjer, kršćanstvo i islam izgrađeni su na vjerovanju u buduće zlatno doba koje će biti uvedeno s drugim Kristovim dolaskom. Totalitaristički pokreti dijele sličnu ideju – ali umjesto boga ili proroka koji transformira svijet, totalitarni pokreti su izgrađeni na uvjerenju da čovječanstvo može ponovno stvoriti svijet i da se novo zlatno doba može izgraditi pod vodstvom svemoćnih država koje kontroliraju sve.

“Kao posljedica propadanja kršćanstva”, piše Carl Jung, “religijske projekcije su uvelike otpale od božanskih likova i nastanile su se u ljudskoj sferi. Moderni “prosvijećeni” intelekt ne može zamisliti ništa veće od limenih bogova s totalitarnim pretenzijama koji sebe nazivaju Državom.”

atma.hr – 52




Ovo uvjerenje da je moguće da centralizirana, svemoćna država radikalno promijeni društvo na bolje je razlog zašto je Hannah Arendt napisala:

“Totalitarizam nije vlada u bilo kojem tradicionalnom smislu, već pokret.” – Hannah Arendt, Porijeklo totalitarizma

U totalitarnim pokretima prošlosti, ovo zlatno doba bilo je zamišljeno kao doba rasne čistoće ili komunistička utopija jednakosti, učinkovitosti i prosperiteta za sve. Danas je ovo totalitarno “zlatno doba” ono u kojem čovječanstvo postoji u skladu s majkom zemljom ili u svom ekstremnijem obliku, doba u kojem se čovjek stapa sa strojem i nadilazi biološka ograničenja bolesti i smrti. Nepotrebno je reći da se totalitarne utopije nikada ne ostvaruju, jer kao što je Karl Popper upozorio:

“Pokušaj da se stvori raj na zemlji uvijek proizvodi pakao.” – Karl Popper, Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji

Ove utopijske vizije, međutim, uspijevaju potaknuti vjerski entuzijazam masa, a totalitaristi koriste te vizije kako bi uvjerili stanovništvo da utopijski cilj opravdava bilo koja sredstva – bilo da se radi o masovnom nadzoru, cenzuri, raširenom ugnjetavanju, masovnim zatvaranjem pa čak i istrebljenju skupina ljudi.

banner jay shetty

Ili kako Barry Goldwater objašnjava:

“Oni koji traže apsolutnu moć, iako je traže kako bi činili ono što smatraju dobrim, jednostavno zahtijevaju pravo da nametnu svoju vlastitu verziju raja na zemlji. I da vas podsjetim, upravo oni su ti koji uvijek stvaraju najpaklenije tiranije. Apsolutna moć kvari, a oni koji je traže moraju biti sumnjičavi i moraju se suprotstaviti.” – Barry Goldwater

U totalitarnoj religiji postoje izabrani ljudi i postoje grešnici. Odabrani naivno vjeruju u mogućnost rajske budućnosti i sposobnost države da bude nositelj ove transformacije. Oni su pobožni ljudi koji s bespogovornom poslušnošću slijede državne zapovijedi.

Grešnici su nevjernici. Oni su heretici koji stoje na putu takozvanom ‘većem dobru’ i sprječavaju napredovanje povijesti. Da se poslužimo analogijom koju je ponudio poljski filozof Zygmunt Bauman, totalitaristi vide zemlju kao vrt za koji su pomazani da ga obrađuju, a grešnike kao korov koji se mora istrijebiti da bi se došlo do punog procvata totalitarne utopije:

“Sve totalitarne vizije društva kao vrta definiraju dijelove društvenog staništa kao ljudske korove. Kao i svi drugi korovi, oni moraju biti odvojeni, zadržani, spriječeni da se šire, uklonjeni i čuvani izvan granica društva; ako se sva ta sredstva pokažu nedovoljnima, moraju biti ubijeni.” – Zygmunt Bauman, Modernost i holokaust

atma.hr – 78




Ali uklanjanje korova samo je jedan dio totalitarnog religijskog pokreta; preostali građani moraju se pretvoriti u totalitarne istinske vjernike koji iznutra pristaju na život u strogom skladu i poslušnosti autoritetu. Jer u totalitarizmu samo vanjsko pokazivanje pokornosti nije dovoljno. Kao i sve fanatične religije, totalitarni pokreti nastoje kontrolirati najdublje misli svojih sljedbenika. Osvrćući se na Mussolinijevu fašističku diktaturu u Italiji, Giovanni Amendola je objasnio:

“Fašizam nije imao za cilj toliko vladati Italijom koliko monopolizirati kontrolu talijanske savjesti. Posjedovanje moći nije dovoljno za fašizam: on treba posjedovati privatnu savjest svih svojih građana, zahtijeva ‘preobraćenje’ Talijana. Fašizam postavlja iste tvrdnje kao i religija. Ne obećava sreću onima koji se ne obrate.” – Giovanni Amendola

U potrazi za tom totalitarnom religijskom transformacijom koriste se različite metode prozelitizma. Dvije od njih su demagogija i pedagogija. Prva je širenje državne propagande kroz umjetnost, književnost, glazbu, predstave i festivale, a druga ideološka indoktrinacija mladih kroz obvezno školovanje.

Strategija ‘terora i ljubavi’ je još jedna tehnika koja se koristi za prozelitizaciju masa u totalitarnu religiju. Građani su podvrgnuti teroru kroz ratove koji su u tijeku, neprestano širenje straha, lažne zastave i uvijek prisutnu prijetnju gubitka sredstava za život, imovine, zatvora ili smrti. Ipak, ovi prikazi terora prošarani su prikazima ljubavi; održavaju se ceremonijalni rituali u čast dobre volje vođa, a kontinuirana propaganda uvjerava građane da se režim brine za njih i naporno radi kako bi ih zaštitio od opasnosti svijeta. Alexandra Stein objašnjava u svojoj knjizi:

detoks za iscjeljenje

“Kao i kod Stockholmskog sindroma, tako zlostavljač postaje percipirano sigurno utočište – osoba ili entitet kojem se može obratiti za pomoć, milost, oprost, utjehu.” – Alexandra Stein, Teror, ljubav i ispiranje mozga

Ova izmjena terora i ljubavi izaziva tjeskobu, zbunjenost i stvara traumatsku vezu između građanina i države, vezu koja leži u osnovi svih kultova.

Uporno širenje straha u sprezi s obećanjima da će poštivanje režima građanima donijeti spas stvara prave vjernike koji će učiniti sve što režim naredi, čak i ako te zapovijedi zahtijevaju od njih da se odreknu prijatelja i obitelji, suoče se s ekonomskom propašću, provedu vrijeme u zatvoru ili čak otiđu u ranu smrt.

Kao primjer, Nikolaj Vilenčik, čovjek odan sovjetskom režimu, bio je prisiljen provesti 17 godina u gulagu na prinudnom rad zbog zločina koji nije počinio. Ipak, po izlasku na slobodu nije osudio staljinistički režim, već je izjavio:

“Vjerovali smo u Partiju – i nismo se prevarili!” – Aleksandar Solženjicin, Arhipelag Gulag

Drugi izvještaji govore o političkim dužnosnicima i stranačkim sljedbenicima koji su uzvikivali “Živio Staljin!” dok ih je sovjetska tajna policija izvodila na strijeljanje. Kao dodatni dokaz za masovno vjersko obraćenje koje se događa u totalitarizmu, Hannah Arendt je objasnila:

atma.hr – 52




“Nevjerojatna činjenica je da je malo vjerojatno da će se pravi totalitarni vjernik pokolebati u svojoj lojalnosti kada čudovište počne proždirati vlastitu djecu, čak ni ako sam postane žrtvom progona, ako mu je podmetnuto i ako je osuđen, ako bude izbačen iz partije i poslan na prisilni rad ili koncentracijski logor. Naprotiv, na čudo cijelog civiliziranog svijeta, možda će čak biti spreman pomoći u vlastitom progonu i izraditi vlastitu smrtnu kaznu samo ako se ne dira njegov status člana pokreta.” – Hannah Arendt, Porijeklo totalitarizma

Totalitarizam je religija koja nikada ne postiže ono što obećava. Stvara pakao na zemlji u kojem su mnogi žrtvovani bogu države, ali nitko nije isporučen u hrabri novi svijet koji im je obećan. Što je više ovlasti državi dodijeljeno, pojedinci koji upravljaju državnim strojevima postaju korumpiraniji i svijet više tone u kaos.

Totalitarizam se mora izbjeći pod svaku cijenu, ali nažalost ova religija doživljava preporod modernog doba. Političari i drugi na pozicijama globalne moći glasno govore o svojoj želji da izgrade ili ponovno postave svijet, a od masa se očekuje da se pokoravaju i vole novo društvo koje im se nameće. Ako poslušnost ne dolazi dobrovoljno, tada se sila koristi alarmantnom učestalošću.

“Oni žele biti naši pastiri. Ali to zahtijeva da budemo ovce.” – Thomas Sowell, Vizija Pomazanika

banner za knjige SMRT TRANSHUMANIZMU

U ovim vremenima tiranije svatko se suočava s izborom: prihvatiti lažne bogove države i dopustiti totalitaristima da nas odvedu u ono što Aleksandar Solženjicin naziva “zemljom ugušenih mogućnosti” ili se oduprijeti.

Sredinom 20. stoljeća Carl Jung gledao je kako se religija totalitarizma širi Europom, a njegove riječi služe kao poziv na akciju svima koji vide opasnosti s kojima se suočavamo:

“Gdje su danas superiorni umovi, sposobni za refleksiju? Ako uopće postoje, nitko se ne obazire na njih: umjesto toga postoji opća ludnica, univerzalna fatalnost od čijeg snažnog utjecaja je pojedinac nemoćan obraniti se. Pa ipak, za ovaj kolektivni fenomen kriv je i pojedinac, jer nacije se sastoje od pojedinaca. Stoga pojedinac mora razmisliti i shvatiti na koji način se može suprotstaviti zlu.” – Carl Jung, Civilizacija u tranziciji

Koje su taktike kojima se možemo suprotstaviti ovom zlu? Možemo prestati dopuštati da naša djeca budu indoktrinirana totalitarnim idejama. Možemo izopćiti ljude koji se slijepo pokoravaju nemoralnim zapovijedima države. Možemo se rugati i ismijavati takozvanu ‘svećeničku’ klasu političara i birokrata i isticati njihovo licemjerje i apsurdnost njihove propagande i laži.

Možemo stvarati i podržavati tehnologiju, umjetnost, memove, video zapise, knjige, robu ili glazbu koja informira, nadahnjuje i širi poruku slobode. Ili možemo pomoći u izgradnji i sudjelovanju u ‘kontraekonomiji’, koja se sastoji od sve dobrovoljne razmjene koja se odvija izvan nadzora totalitarne države.

atma.hr – 78




Jednostavno rečeno, možemo nastojati živjeti što je slobodnije u prepoznavanju da, iako sami ne možemo osloboditi svijet, naše osobno oslobođenje stvara talasanje u društvu i služi kao snažan primjer za druge.

U donošenju izbora hoćemo li se oduprijeti usponu totalitarne religije, trebali bismo priznati da izbor nije između pokoravanja i življenja opuštenog života naspram odupiranja i pozivanja na nepotrebne teškoće.

Jer povinovanje totalitarizmu je najrizičniji izbor, jer se temelji na naivnoj nadi da će ovaj put biti drugačije, da ovaj put vlast neće korumpirati političare i državne dužnosnike, da ovaj put totalitarno čudovište neće proždirati svoju djecu i stvarati ljudski pakao na zemlji. Ali kao što je Solženjicin upozorio:

“Uvijek postoji ovo pogrešno uvjerenje: ‘Ovdje neće biti isto; ovdje su takve stvari nemoguće.’ Jao, sve zlo dvadesetog stoljeća moguće je posvuda na zemlji.” – Aleksandar Solženjicin, Arhipelag Gulag

Academy of ideas/ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić