Bila jednom jedna žena u srednjim šezdesetima koja je primijetila da je cijeli svoj život živjela u istom malom gradiću. I premda je već nekoliko desetljeća zdušno sanjala o putovanjima i istraživanju svijeta, nikada nije poduzela ni jedan korak da bi taj san provela u stvarnost.
Widget not in any sidebars
Konačno, ona se probudila ujutro na dan svog 65-tog rođendana i odlučila da je sada vrijeme! Prodala je svu svoju imovinu, osim nekih bitnih potrepština, zapakirala sve u ruksak i započela svoje putovanje u svijet. Prvih nekoliko dana na putu bili su prekrasni i ispunjeni strahopoštovanjem – sa svakim korakom naprijed osjećala se kao da konačno živi život koji je sanjala.
No, nekoliko kratkih tjedana kasnije, dani na cesti su počeli uzimati svoj danak. Osjećala se kao da je na pogrešnom mjestu i nedostajale su joj poznate udobnosti starog života. Dok su je stopala i noge svakim korakom sve više boljeli, njezino se raspoloženje također pogoršavalo.
Na kraju je stala, skinula ruksak i bacila ga na zemlju te sjela pokraj njega dok su joj se suze počele slijevati niz obraze. Buljila je u beznadno dugu zavojitu cestu koja ju je jednom vodila u čudesan novi svijet, ali sada joj se činilo da će je samo dovesti do nelagode i nezadovoljstva. “Nemam ništa! Ništa mi nije ostalo u životu!” Vikala je glasno punim plućima.
Slučajno, poznati guru i životni savjetnik iz obližnjeg sela, se odmarao tiho pod borom blizu mjesta gdje je žena sjedila. Kad je počela vikati, čuo je svaku njenu riječ i osjetio da mu je dužnost da joj pomogne. Bez puno razmišljanja iskočio je iza bora, dohvatio njen ruksak i potrčao u šumu koja se nalazila s obje strane ceste. Zapanjena i u potpunoj nevjerici, žena je počela plakati još jače nego prije, sve dok joj nije nestalo daha.
“U tom je ruksaku sve što sam imala”, povikala je. “A sada je nestao! Sada je sve nestalo u mom životu! ”
Nakon desetak minuta prijeko potrebnih suza, žena je postupno prikupila svoje emocije, ustala i opet počela polako teturati niz cestu. U međuvremenu je guru istrčao iz šume i potajno stavio ruksak na sredinu ceste nedaleko ispred žene.
Kada je žena suznim očima ugledala ruksak, nije mogla vjerovati u ono što vidi – sve što je mislila da je upravo izgubila ponovo se nalazilo ispred nje. Nije mogla sakriti široki osmjeh od uha do uha. “Oh, hvala nebesima!” Žena je uzviknula. “Ja sam tako zahvalna! Sada definitivno imam ono što je potrebno za nastaviti dalje … ”
Widget not in any sidebars
ZAPAMTITI:
Tijekom našeg putovanja kroz naš osobni i profesionalni život, neizbježno će biti razdoblja nevjerojatne frustracije i očaja. Tijekom tih teških vremena, ponekad će nam se činiti kao da smo sve izgubili, a da nas ništa i nitko ne bi mogao motivirati da se pomaknemo dalje u smjeru naših snova. No, baš kao i žena koja je naletjela na gurua, svi sa sobom nosimo ruksak podrške koja dolazi u mnogim oblicima – to može biti jednostavan e-mail ili SMS poruka od nekoga koga poštujemo, inspirativan tekst na nekom portalu ili blogu, knjiga, prijateljski susjed i toliko puno toga.
Kada se osjećamo obeshrabreni i demotivirani, naša prilika je dvojaka:
- Prepoznati i cijeniti naš ruksak podrške – naše izvanjske izvore motivacije – prije nego slučajni guru (ili netko s daleko više pokvarenih namjera) mora ukrasti od nas, tako da možemo konačno vidjeti ono što smo uvijek uzimali zdravo za gotovo.
- Biti prisutan i ući u svoje srce i misli – naše unutarnje izvore motivacije – koji imaju moć gurnuti nas natrag na noge i voditi nas niz cestu prema našem ruksaku podrške, čak i kada se čini da je zauvijek izgubljen.
Bez obzira na vaše okolnosti, uvijek imate ono što je potrebno za poduzeti najmanji sljedeći korak.
Kao što je Epikur tako duboko rekao: “Nemojte pokvariti ono što imate želeći ono što nemate; imajte na umu da je ono što sada imate nekad bilo među stvarima kojima ste se samo nadali. ”
Budite svjesni. Budite prisutni.
Nastavite dalje.
Jedan po jedan mali korak.
Autori: Marc and Angel Chernoff
24 HIMALAJSKA LAMPA
