Možda još uvijek ne znamo što sve žene žele, ali definitivno znamo što sve svaka žena može i treba.
Dovoljno novca da se odseli od roditelja i iznajmi sebi stan. Čak i ako to nikada neće htjeti ili trebati učiniti.
Nešto savršeno za obući, ako je poslodavac ili muškarac njenih snova poželi vidjeti za sat vremena. Zbog sebe, ne zbog njih.
Mladost koju sa zadovoljstvom ostavlja iza sebe i koju će s užitkom prepričavati svojim unucima kada ostari.
Sve od alata, akumulatorske bušilice pa do crnog čipkastog grudnjaka.
Jednog prijatelja koji će je nasmijavati i jednog koji će je tješiti kada plače.
Dobar komad namještaja koji nije naslijedila od obitelji, nego kupila sama sebi.
Set tanjura, čaše za vino i recepte zbog kojih će njena jela biti najukusnija.
Osjećaj moći upravljanja nad svojim životom.
Svaka žena bi trebala znati kako se zaljubiti i voljeti, a da pri tome ne izgubi sebe.
Kako prekinuti s muškarcem i dati otkaz na poslu.
Kako se suočiti s problemima koje ima sa svojim prijateljima, bez da uništi prijateljstvo.
Treba znati kada se vrijedi truditi više, a kada je vrijeme odustajanja.
Biti zadovoljna svojim roditeljima i svojim tijelom, jer je jedno sigurno – neće ih moći promijeniti, ma koliko se trudila.
Treba znati da njeno djetinjstvo možda nije bilo savršeno, ali je završeno.
Da može živjeti sama, čak i ako joj se ne sviđa kako to izgleda.
Treba znati što je u stanju učiniti za ljubav, ali i što nikada ne bi učinila.
Kome vjerovati, a kome ne, kada shvaćati stvari osobno, a kada ih jednostavno saslušati i ne obazirati se.
Kuda ići, kada se vraćati, ali i gdje potražiti utjehu kada njena duša traži mir. Možda je to u kući njenih prijatelja, a možda u samoći u nekoj drvenoj kolibi u šumi.
Ali na kraju, svaka žena treba znati što može, a što ne može postići u jednom danu, mjesecu i godini.
Pamela Redmond Satran
