Naša sklonost ka slijeđenju višeg autoriteta oduvijek je bila prisutna i uvijek će ostati u nama. Izvor te sklonosti nalazimo u vedskom aksiomu koji govori kako mi nismo ovo tijelo niti um, već nematerijalna energija zvana duša koja, poput ostatka kreacije, ima svoj izvor.
Nije neovisna jer izvire pa je stoga ovisna o svom izvoru.
Izvor duše je izvor njena postojanja, osjećaja identiteta i njezine vječnosti.
Izvor duše naziva se Nad Duša, ili popularno, ali vrlo često i nedovoljno, Bog.
I zbog činjenice da duša izvire iz Boga, jasno je kako je duša ovisna o Bogu. To je osnovna priroda duše, ona se ne može promijeniti već prihvatiti kao takvu. Kad djelujemo u skladu s tom prirodom, nalazimo se u jednom potpuno drukčijem svijetu u kojem „normalni“ zakoni prirode na koje smo navikli, više ne igraju značajnu ulogu.
Naša uloga promatrača postaje dominantna i uloga sudionika ili igrača polako postaje beznačajna.
Neki će argumentirati kako se riječ Božja slijedila u prošlosti i to je rezultiralo u genocidima, progonima, mučenjima i degradaciji stanovništva. Ljudi više nisu skloni vjerovati da riječ Božja uopće postoji, jer da postoji, slijeđenje Njegove riječi ne bi rezultiralo u degradaciji, već uzdizanju.
I Vede se slažu s ovim argumentom!
Riječ Božja ne može uzrokovati veću patnju, već upravo suprotno, oslobođenje od sve nepotrebne patnje. Kada bi ljudi vidjeli ove rezultate, sigurno bi bili naklonjeniji religiji i slijeđenju autoriteta.
Međutim, takvi rezultati gorko nedostaju i postaviti Božji autoritet nije više stvar prisile i prijetnje, već filozofskog uvjerenja i krajnjih rezultata. Božja riječ trebala bi se dokazati na djelu, u protivnom slijeđenje istog smatra se religijskim fanatizmom i konačno radikalizmom koji završava u agresiji i razvijanju otpora prema autoritetima.
Istinski autoritet
Autoritet može biti samo ona osoba koja je među svojim štićenicima i sljedbenicima zaradila i dokazala tu titulu. Oni koji slijede autoritet moraju to činiti dobrovoljno i iz potpunog povjerenja, u protivnom autoritet postaje diktator i konačno, tiranin.
Takav autoritet zapravo u srcima ljudi uništava vjeru u autoritete i osigurava isti stav budućim generacijama. To smo vidjeli i doživjeli, a i danas istu stvar proživljavamo, uz dozu svakodnevne iluzije o tome kako nam je danas možda ipak bolje nego jučer…
Otvorena kritika demokraciji
Današnji autoriteti prije svega dobiju povjerenje na osnovu verbalnih obećanja, a onda ga brutalno izdaju ne ispunjavajući većinu obećanog.
Tu je greška počinjena s obje strane; Vede ne savjetuju zauzimanje liderske pozicije zahvaljujući manipulacijama i varanju. Takva pozicija vrlo će brzo biti preuzeta od strane sličnih osoba i najvjerovatnije na vrlo sličan način.
Ciklus promjene u svijetu današnje politike i upravljanja državnim aparatima izuzetno je kratak, lideri se mijenjaju svakih nekoliko godina što je idealna situacija za loše lidere, odnosno osobe koje nemaju liderskih sposobnosti niti motivacija. Nakon nekoliko godina nestručna upravljanja, osoba se povlači s pozicije i skida odgovornost za buduće posljedice takva djelovanja.
Politički i upravni sustav moderne demokracije zapravo je efikasni stroj za proizvodnju loših, neodgovornih lidera u koje će ljudi potpuno izgubiti povjerenje i na taj način odbaciti potrebu za istinski kvalificiranim autoritetima i vodstvom. Kad ljudi do kraja izgube povjerenje, nastupa vladavina diktatora i militantnih fanatika.
S druge strane, situacija u politici kakvu imamo danas odgovornost je i naroda koji bira takve lidere i na takav način.
Povjerenje koje ljudi poklanjaju svojim glasovanjem potpuno je neopravdano, naivno i pogrešno usmjereno. Zasnovano je na neznanju, neinformiranosti, društvenom pritisku, osobnoj nesigurnosti i potpuno neopravdanim očekivanjima prema onima koje slijepo biramo na vrhovne pozicije.
I konačno, što je to što mi demokratski biramo? Lidere koji će nam osigurati životni stil kakav zamišljamo: visoka potrošačka moć u svrhu udovoljenja osnovnim tjelesnim nagonima, u svrhu stjecanja zadovoljstva kroz viši status u društvu čije su vrijednosti zasnovane na nižim porivima i kratkotrajnim užicima?
Što je to što mi tražimo od državnih vođa i političara? Dovoljno novaca i odgovarajuće uvjete kako bi svaki pojedinac u državi ispunio svoje želje i živio životom kakvim ga zamišljamo?
Je li dužnost političara da se prilagode volji naroda? Ako jest, nije li danas volja naroda zapravo ista kao i volja lidera: ispunjenje individualnih, sebičnih, ograničenih i trivijalnih želja na račun kolektiva.
Ogromna većina ljudi usmjerava svoje osobne želje od kolektiva prema individui, odnosno, prema sebi, što automatski zanemaruje sve ostale ljude. „Ja želim auto, ja želim stan, ja želim siguran posao, ja želim edukaciju, ja želim status, ja želim uspjeh…za sebe i svoju obitelj!“ I kad dobijemo što želimo, postajemo neosjetljivi na patnju onih koji to još nemaju. „Bitno je da sam se ja pobrinuo za sebe.“
Nije li upravo ovo statut svakog stanovnika ove planete „ja želim za sebe“? Ukloliko se slažete s ovom izjavom, nije li logično zaključiti kako naši lideri i političari imaju pravo slijediti upravo takav stav i filozofiju? „Ja, meni i moje.“
Dok god narod ima sebične želje i planove, vođe takvog naroda imati će istu kvalitetu želja i planova. Prema Vedama, svaki narod ima onu vrst lidera koju zaslužuje prema svojim kolektivnim karakteristikama. Stoga, ako želimo bolje lidere, trebamo postati bolji narod, transformirati svoj individualni karakter u nešto što želimo vidjeti u našim budućim liderima.
Također, vrijedi napomenuti kako kvalitetni lideri jesu kvalitetni jer znaju koga mogu, a koga ne mogu voditi. Nekvalitetan narod neće privući kvalitetnog lidera. Narod koji voli alkohol, pečenja, promiskuitetno ponašanje, kockanje, sport i općenito uživanje u potrošnji, svakako neće privući pažnju lidera koji žive drukčijim životnim navikama i principima.
I svakako je nepotrebno kritizirati današnje lidere jer njihovi postupci u potpunosti odgovaraju kvaliteti želja većine naroda kojim upravljaju.
Kristijan Kolega, samoozdravljenje.com
