Kako ste ljudi? Dali se poput mene osjećate kao vulkan pomiješanih emocija, i samo što se ne rasprsnete od napetosti?
Dali se i u vama krije bezbroj pitanja sa nepoznatim odgovorom?
I znate što?
Odlučila sam da više neću tražiti krivce za trenutna događanja, jer – tko sam ja da sudim, niti da ikoga prozivam…
Nisam bez grijeha i nemam ih pravo pripisivati drugima.
Da, u svijetu je nastao kaos. Svi smo u jednom velikom labirintu iz kojeg većina ne zna kako izaći.
Trudila sam se biti dobro, ali nešto me proteklih dana ”slomilo”, i eto me između četiri zida sobe, suočena sama sa sobom.
Kažu da je takvo ”zatočeništvo” najzahtjevnije, ali uvjerila sam se mnogo puta da se, ”uranjajući” u sebe, pronalaze najvažniji odgovori – jer tko nas poznaje bolje od nas samih?
Jedno od mojih ”unutarnjih” pitanja glasi: ”Kako ja mogu pomoći trenutnoj situaciji u svijetu? Kako mogu utješiti tužne, one koji se osjećaju napuštenima, samima, izdanima, kako mogu utješiti one koji svakodnevno ostaju bez svojih najmilijih, bez domova, kako mogu zaustaviti rat?
Odgovor koji čujem iz svoje duše je: ”Ne možeš sama, ali udruženim snagama može se sve…”
I zato sam odlučila – Idem biti Ljubav, i idem širiti Ljubav, na sve one male načine kojih se mogu dosjetiti.
Brišem suze i pokušavam na licu razvući osmijeh, ma koliko teško bilo.
Idem ga ”dijeliti” unaokolo svakome koga slučajno sretnem. Neka se taj osmijeh raširi diljem svijeta kao virus, neka ”pokori” tu sjetu koja je zavladala ljudskim pogledima i srcima. I to što sam se odlučila smijati, to nije sebični znak, to nije znak da se izrugujem onima kojima je teško, naprotiv – to će biti moje oružje za borbu protiv zla.
Idem u srcu ”zalijevati” to zrnce vjere i svakodnevno ga pozitivnim mislima njegovati, da se pretvori u veliku i nerazgradivu stijenu, čvršću od ičega, tako da joj ništa ne može nauditi.
Idemo zajedno vjerovati da će se sve završiti što prije i na najbolji mogući način.
Idemo od te svoje, ponekad malene vjere u dobar ishod, sagraditi vjeru veću, i ”višu”, od najviše postojeće planine.
Udružimo svoje misli pune Ljubavi – svakodnevno ih šaljimo svemu onome što postoji.
”Proširimo” svoja srca dobrotom, neka ”pucaju” po šavu od dobrih vibracija, neka se ”prelijevaju” na sve strane…
Budimo bolji prema sebi, budimo bolji prema drugima. Neka se povjetarac Ljubavi iz duše pretvori u oluju, u oluju koja će razoriti mržnju i zavist, i sve ono čemu više na ovome svijetu nije mjesto.
Srušimo temelje ove negativnosti koja je zavladala, i počnimo sve iz početka. Stvorimo ljepšu budućnost – jer Mi to zajednički možemo.
Neka planeta poprimi izgled srca, i neka kuca radosno za svih nas…
Otuđili smo se od svega, navukli maske pa ponekad sami sebe niti ne prepoznajemo.
Hajdemo to promijeniti, hajdemo, molim vas…
Ovo je Poziv za Ljubav, nemojte ga odbiti.
Jer što još možemo učiniti, osim voljeti?
Ljubav je najjača sila na svijetu, i ruši sve.
Pomozite mi u tome.
Pomozite mi maknuti ovaj veo tuge što se nadvio na nas.
”Spojimo” naše uspavane vulkane u tijelima, spojimo dok ne bude prekasno.
Neka se erupcija Ljubavi rasprši po čitavom Univerzumu, po svemu postojećem.
Što bi nam planeta rekla da zna pričati?
Osluhnite, i čuti ćete njezinu molitvu, molitvu za milost, za pomoć…
Mi smo njezina djeca, nismo ovdje slučajno.
Uobičajeno je da majka grli djecu, sada mi zagrlimo Nju, onako jako, najjače.
Istina, nemamo tolike ruke, ali ovaj svijet iza kapaka je svemogući.
Zažmirimo, zamislimo da smo Ljubav, da smo beskonačna kiša Ljubavi, ugasimo ovaj rat…
Molim vas, pomozite mi u ovoj do sada našoj najvažnijoj misiji – planeta nas treba – šaljimo Ljubav u svim smjerovima, spojimo svoje ”vjetrove” Ljubavi u oluju, spojimo ih SAD.
Senka Laginja
