Pitaš li se je li ovaj SADA trenutak pravi…
…za promjenu – mjesta u/na kojemu živiš, radnog mjesta ili čak vrste i oblika zaposlenja, navika…i svega onoga što si ili još uvijek doživljavaš dijelom sebe, nečime što se toliko suživjelo s tobom odnosno ti s time da više ni sam nisi siguran te se sve češće pitaš: „Jesam li sretan s time? Je li me to ispunjava? Jesam li to doista ja i ono što je svrha moje duše ili možda…?“ I tako sve više i sve češće tih možda koja odzvanjaju sve glasnije i snažnije labirintima života u kojemu si se izgubio.
…za ljubav – i to, prije svega, za ljubav prema samome sebi kao biću koje već samo po sebi jest prožeto ljubavlju jer je iz ljubavi stvoreno… samo što ju je negdje po putu života duboko zatomilo u sebi te je potrebno da se probudi ono unutrašnje dijete glasno i mnogo vičući: „Ja sam ljubav, zaslužujem biti voljen i savršen sam upravo takav kakav jesam.“ A potom i za ljubav prema drugome, prema svim onim bićima koja čine naš svijet i s kojima se isprepliću niti našeg života.
…za odustanak – od svakoga onoga s kime tvoja duša više ne rezonira. Od svakoga onoga tko na bilo koji način negira tvoje biće u njegovoj jedinstvenosti i zaustavlja tvoj rast u visine i tvoj razvoj u širine. Od svakoga onoga kojemu više ništa ne možeš dati niti od njega primiti. Od svakoga onoga tko čini (bilo svojim djelovanjima ili nečinjenjem) da osjećaš prazninu koja se ne može ispuniti ničim drugim osim tugom i boli, ali ne onom tugom i onom boli koje čine da se pročistiš, spoznaš i potom narasteš, već onom tugom i onom boli kojima je jedina svrha odvojiti te od sebe samoga.
…za krenuti dalje – nekim novim putevima koji su se otvorili na raskrsnici tvoga života.
Pitaš li se…u konačnici… je li ovaj SADA trenutak pravi za živjeti?
Jest. Pravi je. A znam da i Ti to znaš. Jer, čim su ti počela izvirati sva ova pitanja (ili samo jedno od njih), znači da je u tebi već stvoren impuls za promjenom. Impuls koji je u tebi počeo buditi potrebu za promjenom kako bi počeo živjeti, ali ovaj put zaprave, u skladu sa svojim unutrašnjim jastvom. I zato ga shvati kao znak da na svome putovanju učiniš TAJ korak koji će te dovesti bliže samome sebi.
Jer, kada ćeš živjeti ako ne sada? Kada će biti pravi trenutak za…u konačnici život.. ako to nije ovaj SADA trenutak?
Jer to je jedini trenutak koji, uvjetno rečeno, imaš u smislu mogućnosti da svojim postupanjima (unutarnjim i vanjskim) oblikuješ (ili preciznije rečeno sudjeluješ u oblikovanju) svoje stvarnosti, korita svoje rijeke života.
Vrijeme koje si ostavio iza sebe ne postoji. Postoje samo sjećanja na događaje, situacije, okolnosti, mjesta i ljude koji su jednom bili putnici u tvom vlaku života i sudjelovali u njegovom oblikovanju onakvim kakav je sada. A ne postoji ni budućnost, već tek iluzija da će nešto ili netko biti ili da neće biti, da će se dogoditi ili da se neće dogoditi.
Zato, ne ograničavaj svoj okvir života onime što ne postoji – ni prošlošću ni budućnošću, već budi gospodar jedinog trenutka koji imaš, a to je upravo ovaj SADA trenutak. Otpusti strahove od svega onoga što tvoj um percipira prošlošću i budućnošću i iskorači u promjenu koja će učiniti da budeš rođen za novi život tako što ćeš umrijeti prije smrti (Rumi).
I znaj da je upravo ovaj SADA trenutak onaj trenutak za promjenu, za ljubav, za odustanak, za krenuti dalje. Za započeti novi život u kojemu neće biti mjesta za strah, već SAMO LJUBAV.
Martina Setnik
