Predaja
Imamo čast živjeti na planeti Zemlji u veličanstveno vrijeme koje je početak Zlatnog doba. U vrijeme velikih globalnih promjena, koje su odraz velikih unutrašnjih promjena svakog pojedinca, sama struktura realnosti se mijenja. Vibracija Zemlje i svih njenih stanovnika raste uslijed dolaska valova ljubavi iz same srži naše Galaksije, iz Velikog Centralnog Sunca. Simptom toga je nezaustavljiv dolazak do naših individualnih i globalnih istina. Više ništa što nije istina ne može biti skriveno, a to se odnosi i na naše živote i na civilizacijske obrasce.
Mnogi mi ljudi koji se počinju duhovno buditi dolaze kao terapeutu s bolnim pitanjima, koja su ništa drugo nego napuštanje starih energija i vezanosti. Naša vibracija sada raste i ukoliko smo izgradili nesvjesno naš život, posao, odnose…na temelju straha, a ne ljubavi i istine, toga ćemo sada postati svjesni, jer našu istinu više ne možemo ignonirati. A početak toga je uviđanje što je sve neistina u životu.
Mnogo odnosa puca, brakovi se raspadaju, poslovi napuštaju. Unutrašnje promjene su brze, čak se i vrijeme ubrzava i nešto što smo bili prije nekoliko godina više nismo i život izgrađen na lažnim temeljima nemože opstati. Možemo ga trpiti i ignorirati, ali onda će nam tijelo, božanska kreacija u svojoj mudrosti, dati poruku u obliku bolesti da nešto nije u redu, da nismo u vlastitoj istini.
Posao svih istinskih terapeuta, iscjelitelja i vodiča tada nije toliko da pokazuje ljudima kako da se naporno bore s tim starim energijama koje otpadaju, već kako da se predaju.
Mnogi definiraju predaju kao svojevrsan gubitak, ili gubitak kontrole. Predaja je u stvari napuštanje onoga što mislimo da bi trebali biti i – uistinu prihvaćanje, predaja onome što jesmo. Jer ono što jesmo je bezgranična mogućnost. Stvoreni smo na sliku i priliku Bezgraničnog, što znači da smo i mi bezgranični. Ako prihvatimo tu ideju u srcu, tada će fizička realnost, koja je samo ogledalo, reflektirati nama nazad te neograničene mogućnosti slijedom sinkroniciteta koji se prirodno pojavljuju.
Stoga je predaja ustvari prihvaćanje našeg stvarnog jastva, ne napuštanje nas samih.
To je jednostavan, ali ne i jeftin koncept. Dok većina ljudi glumi nešto što nisu radi socijalnog prihvaćanja, postoje ljudi koji nemaju problem s jasnim i glasnim izražavanjem onoga što jesu, neovisno o tome što drugi misle o njima. No u terapeutskom radu vidim da čak i oni, nakon što im energije visokog spektra iscjele i transmutiraju podsvjesne programe koji prekrivaju njihovo pravo srce, uviđaju da nisu ono što misle. Naše pravo srce je prekriveno slojevima strahova, sjećanja i impresija, ne samo naših već i od naših predaka. Mi izgrađujemo identitete na temelju takvih programa povreda i mislimo „to sam ja“, međutim, kako se ti programi brišu, naše pravo ja izlazi van. „Jasni i glasni“ ljudi se nakon terapeutskog ciklusa sjete često da su ovakvi bili jednom davno, kao djeca, i da osjećaju da se ponovo susreću.
Dakle predaja je ponovo razotkrivanje nas samih i predaja nama samima, a ne lažnoj slici nas. Vjerovanja da predajom gubimo je neistina i limitacija.
Uzbuđenje
Naš najviši užitak, generalno govoreći, je biti ono što jesmo. Slijeđenje i djelovanje prema našem najvišem uzbuđenju i užitku ne treba biti velika misterija, veliki grandiozan projekt. Ne treba se predstaviti kao životna karijera. Počnemo malim koracima.
Put najvišeg uzbuđenja se sastoji od toga da u svakom trenutku biramo raditi, od dostupnih opcija, ono što sadrži najveći stupanj užitka za nas i to radimo najbolje što možemo, najdulje što možemo. Kada to više ne radimo, odabiremo novu akciju koja nas na taj način, prema okolnostima, ispunjava. To nastavljamo raditi do kraja života.
Jer uzbuđenje u srcu je nit koja nas vodi do drugih uzbuđenja u životu. To je energija koja nas vodi do nas samih, bez obzira kako to izgleda, bez obzira da li je povezano s nečim što mislimo da bi trebali raditi ili ne. Jer znamo, prema stupnju ushićenosti u tome što radimo – ovo sam sada ja.
Takva aktivnost je deklaracija svemiru da djelujemo prema onome što usitinu jesmo, i tada svemir podržava ono što ustvari jesmo, umjesto da podržava našu lažnu sliku nas samih, ono što su nam rekli i učili nas što trebamo biti. Uvijek smo podržani. Toliko smo bezuvjetno voljeni da smo čak podržani u tome da vjerujemo kako nismo podržani. Svemir je ogledalo i koju mu poruku šaljemo u svakom trenutku će nam se odražavati slijedom sinkroniciteta u svakodnevnom životu.
… ili tjeskoba?
Zbog onoga kako smo programirani, uvjetovani i naučeni, ponekad moramo biti iskreni prema sebi i reći si u lice, da li je naše iskustvo puno uzbuđenja, ili je puno tjeskobe?
Kada tijekom energetskih tretmana pitam ljude slijede li put najvišeg uzbuđenja, oklijevanje uvijek znači – ne. Oni koji kažu da pomalo slijede, često uvide da ustvari bježe od takvog života iz straha. Rijetki su oni koji kao iz topa ispale jasno i glasno da. Ostali slijede put tjeskobe.
Ako smo iskreni sa sobom, znat ćemo gdje smo. Osjećaj je puno drugačiji.
Energetski gledano, uzbuđenje i tjeskoba su ista energija! Našu prirodnu energiju možemo iskusiti putem naših tijela kao uzbuđenje, kada ju provodimo kroz sustav vjerovanja koji je usklađen sa našim prirodnim harmoničnim ja. Kada tu istu energiju provodimo kroz sustav vjerovanja koji je neharmoničan i neusklađen s našim stvarnim ja, prevodimo ju kao tjeskoba i strah.
I upravo tome strah služi, da nam kaže: “Hej! Osjećaš strah jer tvoja energija ide kroz sustav vjerovanja i definicija o ovoj situaciji koji nije baš u skladu sa tvojim istinskim bićem.” Da nam kaže, “nisi slobodan.”
Kada saznamo koje su to podvjesne definicije, promjenimo ih u one koje želimo, ili energetskim radom izbrišemo i zamjenimo visokim frekvencijama ljubavi, tada će se odnos prema toj situaciji promjeniti u harmoničan i pun radosti, a rezultat će biti sinkronističkim putem puno drugačiji.
Primjer
Ono što nas najviše uzbuđuje je: a) organizirajući princip, b) motor koji određuje, c) koje druge stvari trebamo činiti. Kada počnemo dan s tim principom, cijeli dan će se reorganizirati prema redoslijedu svih stvari koje će vam dalje dati ushit i polet. Svemir je ogledalo. Ako nešto od tih stvari nismo stigli napraviti, nismo ih ni trebali napraviti.
Kada djelujemo na taj način, sve stvari koje su uistinu bitne za vas da živite holistički i sve okolnosti koje se trebaju pojaviti u vašem životu koje će vam dozvoliti da radite uistinu ono što trebate, pojavit će se savršeno u određenom trenutku vašeg dana. Dozvolit će vam da iskusite uzbuđenje na nenaporan, poetski, kreativan i sinkronističan način, umjesto da se borimo raditi stvari cijeli dan, za koje naša umjetno izgrađena struktura osobnosti misli da treba raditi kako bi ispunili ono što mislimo da jesmo.
Proces se dakle sastoji od razotkrivanja samog sebe putem iscjeljivanja svih blokada, impresija, programa…koji nas prekrivaju iznutra i djelovanja prema opisanom modelu.
U svom radu sam vidio u više navrata kako energije visokog purpurnog spektra (s kojima radim) djeluju na način da rade na najdubljim obrascima u podsvjesti koji kreiraju neki trenutni problem kod ljudi u njihovoj realnosti. Kada ih transformiraju s ljubavlju, tada svemir reflektira nazad ono što osoba stvarno jest i počinje novo poglavlje života.
Saša Momić
https://www.facebook.com/profile.php?id=100008818061890
