Određene krize dolaze u naš život, bez obzira koliko ih pokušavamo izbjeći. One su problematična, neželjena iskustva ili događaji koji nas izbace iz naše zone udobnosti. Uobičajeno kriza rezultira nekom vrstom gubitka. Sama narav krize oprečna je našim temeljnim vrijednostima o sigurnosti i predvidljivosti koji tada nestaju u trenutku. Obzirom da kaos počinje prevladavati, očajnički pokušavamo vratiti red u naš život. No, ako naučimo preoblikovati viđenje krize, zapravo bi je mogli iskoristiti.
Postoji potencijal za alkemiju kako krizu razviti u svoju korist, pod uvjetom da smo ovladali strahom od neželjenih promjena. Kriza može biti financijske, relacijske, zdravstvene ili duhovne prirode. Krize koje su unutarnjeg nagona imaju tendenciju biti relacijske, psihološke ili emocionalne. Obično nastojimo izbjeći te stresove najbolje što možemo. No, potresi se pojave s vremena na vrijeme i nisu naša svjesna odluka. Ljudi se u tim situacijama najčešće osjećaju kao žrtve okolnosti, kao da se bore za život, no podsvjesno postoji razlog zašto se ona događa.
Inače, osobna promjena zahtijeva motivaciju i namjeru kako bi služila kao katalizator za snagu tranzicije. S druge strane, kriza uklanja samomotivaciju stavljanjem nas izvan naše poznate zone. Ona doslovno uklanja granice kojima smo se ograničili. To je kao da je došao tornado i nakon što smo otvorili oči, sve se promijenilo. Vrtlog nas pomiče izvan granica poznatog, a mi se obično očajnički želimo vratiti u poznatu udobnost. No, kriza isključuje tu mogućnost… nema povratka, ali to je mjesto gdje leži prilika.
Razvoj i temeljna razina promjene javljaju se samo onda kada smo izvan naše zone udobnosti, gdje sigurnost i predvidljivost više ne vladaju. Stoga, mogli bismo na krizu gledati kao jedan blagoslov iako je neželjen. Kriza je trenutak u vremenu u kojem je potrebno promijeniti perspektivu i spoznati da su se vrata potencijala upravo otvorila.
Primjerice osoba čiji je supružnik pokrenuo razvod ili ju ostavi zbog druge osobe, osjeća se izdano i vjerojatno utučeno. Ipak nakon nekog vremena, oboje se možda osjećaju zahvalni što su oslobođeni lošeg odnosa. To osobito vrijedi ako se ljudi razvijaju kroz gubitak i imaju korist od novog i zdravijeg odnosa. Koliko god naizgled bezizlazna bila, svaka kriza predstavlja priliku. Kriza i prilika samo su različiti aspekti procesa – hoćemo li odabrati usmjeriti se na krizu i zamrznuti u strahu ili ćemo se zapitati kakva to prilika može biti?
Sagledajmo malo dalje taj fenomen krize. Krize se imaju tendenciju predstavljati kao akutni ili kronični uvjeti. Na primjer, svjetsko gospodarstvo koje je vrlo nestabilno i rezultira smanjenjem bogatstva i zaposlenosti, u životima većine ljudi predstavlja vanjsku krizu – obično nije njihova vlastita kreacija. Ipak, kroz te gubitke, mnogi ljudi počinji preispitivati svoje vrijednosti i izbore te vrše životnu prilagodbu upravo zbog krize pa im ona zapravo u tom smislu koristi.
Jedna visoko pozicionirana osoba u svjetski poznatoj korporaciji, koja je stalno imala ambicije uvijek postizati više, jedva je nešto vremena provodila s obitelji. Gubitak posla prvo ju je paralizirao sa strahom. Međutim, nakon nekog vremena, osoba je bila u mogućnosti ponovno evaluirati svoje prioritete. Sada radi od kuće za malu tvrku koju je osnovala i njena obitelj i ta osoba su imale koristi od te situacije. Neočekivani zdravstveni problem ili smrt voljene osobe može donijeti anksioznost i/ili gubitak. Međutim bez obzira koliko stresni i bolni ti izazovi i gubici mogu biti, ono što može prevladati je prilika biti u tom trenutku i vrednovati život iz različite perspektive.
Kronične krize su više osobne obzirom da se tematski manifestiraju tijekom života. Nečija borba s nekim odnosom ili borba sa samopoštovanjem ili depresijom imaju tendenciju ponavljati se tijekom cijelog života. Ti obrasci su dugoročne mini-krize koječekaju bitnu odluku. Ono što nam treba kako bi sagledali te veće obrasce i razvili točku preokreta je učenje. Drugim riječima, koje su ponavljajuće priče u vašem životu i što činite u vezi toga?
Isto tako, problemi u odnosima imaju se tendenciju produbljivati sve dok se ne postigne točka preokreta. Često krizni odnos pokreće par u novo područje pri čemu se na kraju može postići razvoj. Bol koju osjećamo u krizi zapravo može omogućiti dobrobit. Na primjer, nevjera može biti zastrašujuće iskustvo, ali nekome može otvoriti vrata za više autentično preispitivanje braka i mogućnost donošenja odluke. Iz iskustva rada s ljudima, znam nekoliko parova koji su radili na prolasku kroz određenu patnju i transformirali svoje odnose na puno zdraviji način.
U Websterovom rječniku kriza je definirana kao „presudna ili odlučujuća točka ili situacija, prekretnica“. Sukladno tome, mogli bi se zapitati: a prema kuda se onda okrećemo? Odgovor na to pitanje nalazi se u nereaktivnoj kontemplaciji, jer tek tada možemo prepoznati i izabrati novu priliku. Ta prilika je neprimjetna dokle god smo duboko uronjeni u gubitku i nismo spremni na nešto novo. Kada dođemo do te točke, točke preokreta, upravo se tamo događa transformacija.
Hoćemo li se usredotočiti na potencijal promjene ili na gubitak poznatog, govori nam o našem odnosu između gubitka i prilike. U konačnici pitanje je hoćemo li se zamrznuti u panici od nepoznatog ili ćemo tražiti način kako da novo područje koje se odvija za nas pretvorimo u priliku? Dosadašnje predstavlja anksioznost i odstupanje, novo budi rast. Stoga, oslobodite se držanja za gubitak i prigrlite svoj odnos s prilikom.
Jedina konstanta u svemiru je tijek energije. Ono što mi zovemo kriza jednostavno je pojava promjene. Mi nismo gospodari tog tijeka u svemiru i ako otpustimo našu potrebu za kontrolom, moći ćemo ploviti na valovima promjena i često ih pretvoriti u prilike. Zapamtite, izlazak sunca ne traje cijelo jutro… promjena će se dogoditi, pa pripremite se za nju!
