Profesor Milica Novković: Roditelji mogu zaštititi dijete od lošeg društva, evo kako!

Profesor Milica Novković se zalaže za izvorni odgoj, odgoj koji ukida nagradu, kaznu, prezaštićivanje i verbalizam. Govori o dječjem zaljubljivanju, lošem društvu, ali i prvim lažima. Evo kako sve to možete držati pod kontrolom.

Postoji li način da zaštitimo dijete od lošeg društva? Možemo li uopće kontrolirati s kim se naše dijete druži?

Naš narod je odavno rekao da slično privlači slično. Ako odgajate kaznom i nagradom ili jednostavno zanemarujete dijete puštajući ga da radi što hoće, da sate provodi uz najgore virtualne sadržaje onda očekujte da ćete imati lijeno, pohlepno, nasilno, autoagresivno dijete. Takvo dijete će tražiti sebi slične virtualne sadržaje, poput pucačina, agresivnih crtaća, tražit će u školi i na ulici sebi slične prijatelje.

Ako odgajate dijete bez i jednog plišanog modela, ako ne kontrolirate njegove biološke nagone kaznom i nagradom, ako mu dopustite da jede kada je gladno, da strpljivo čekate da sam napravi sve što može sam, onda ćete imati zadovoljno i smireno dijete. Ako rano shvatite da ni duhovne nagone ne treba kontrolirati, već samo stvarati dobre uvjete da se ti nagoni razviju, onda ste na dobrom putu jer odgajate dijete koje neće biti povodljivo, bit će svoje i tražit će sebi slične ljude.

Ono što doprinosi održavanju harmonije u obitelji je umješnost postavljanja zdravih granica, kada je vrijeme za granice. Sve što ne ugrožava život djeteta pa i vaš, treba djetetu dopustiti, da bi iskusilo ono za čim ima potrebu. Budno pratite koji su uzroci djetetovog lošeg ponašanja, popuštanja u školi, druženja s problematičnom djecom.

Zašto biste mu ukinuli zadovoljstvo da bude na računalu ako se bavi dobrim sadržajima i ako postiže odlične rezultate u školi. Ali ako nareda jedinice jer je satima bio na igricama, satima gledao crtiće pa nije stigao učiti, onda mu uzimate telefon, laptop. To sada nije kazna već je to postavljanje zdravih granica, jer vi samo uklanjate pravi uzrok problema …

Ako vaše dijete uvijek ima malo više knjige od ekrana, ako je često u prirodi i zdravoj, realnoj igri, onda budite sigurni da će mu se priključivati djeca slična njemu.

Reći ćete: “Takve djece nema, svi su pred kompjuterima!” Pametan roditelj zna odnjegovati dobrog prijatelja svome djetetu, od malih nogu. Promotrite koja obitelj u razredu djeteta ima slične ciljeve u odgoju i počnite se družiti, razmjenjujte iskustva i posavjetujete ih da usvoje odgoj bez kazne i bez nagrade. Dakle, dijete ne možete staviti pod stakleno zvono, pustite ga da vidi i lose društvo i dobro i budite sigurni da će odabrati samo sebi slične ljude.

Koliko možemo vjerovati svom djetetu kada nam dođe s nekom pričom iz škole ili ipak trebamo i moramo s vremena na vrijeme provjeriti priča li istinu?

Ukoliko su moderna kazna i moderno potkupljivanje djeteta normalna pojava u vašoj obitelji, onda slobodno očekujte da će vas pohlepno, nasilno i lijeno dijete često lagati, štiteći sebe od vas i vas od sebe. Htjeli to ili ne, vi ste uvijek prisiljeni loviti ga u lažima, tragati za istinom i kada ga uhvatite u laži grditi ga pa i istući ili mu satima pričati kako lagati nije lijepo.

Ako ste u izvornom odgoju, dijete je od malih nogu iskreno prema vama jer zna da nema potrebe da vas laže jer ćete uvijek imati razumijevanja i naći načina da skupa pronađete rešenje, ma što mu se dogodilo.

Ma koju grešku da napravi neće biti ni kažnjeno niti ćete mu uskratiti obećano, jer je greška put koji jača iskustvo i djetetu i roditelju. Uvijek se sjetite, ako vaše dijete ide na sport, postiže lijepe rezultate i to radi s ljubavlju, nemate potrebe braniti mu odlazak na voljeni sport ako se potukao u školi sa svojim prijateljem.

Njegov sport najvjerojatnije nije ni u kakvoj vezi s tučom. Pronađite uzroke tuči (danima ga neki prijatelj vrijeđa, prijeti mu, govori mu da je štreber i slično). Potukao se jer se čaša strpljenja prelila. Pokušao je obraniti sebe. No, vi znate da se nasiljem ne rješava problem i zato ćete ga posavjetovati da se kod takvih problema prvo traži zaštitu u školi. Ako je ne dobije, obraća se roditeljima, a vi ćete naći način da svoje dijete zaštitite.

Kada dijete zna da nema sankcija i oduzimanja obećanog zbog napravljene greške, hrabro će vam reći istinu, da se potukao, pobjegao sa sata ili dobio jedinicu. Reći će vam istinu jer zna da je u vašoj obitelji potreba za istinom poželjna i prirodna. Više istine, manje je grešaka. Gdje su kazna i nagrada mnogo je laži i sve će više biti grešaka.

Kada je riječ o zaljubljivanju u ranom periodu: kada je vrijeme da se ozbiljno porazgovara s djetetom na tu temu?

Danas kada je dijete rano pred najagresivnijim virtualnim sadržajima, onda rano naleti na lascivne filmske scene, a nije neobično da rano gledaju i porno filmove, onda očekujete da će se prerano pokrenuti mnogo toga u djetetu, kad mu vrijeme nije.

Takvom djetetu neće biti strano da vam bez stida kaže kako se “zaljubilo”. Oštro oko roditelja će lako uočiti razliku je li ta “zaljubljenost” dječja, kao neka simpatija ili dijete pokazuje čudne naklonosti prema tom drugom djetetu.

Odrasli danas čak i potiču i priču o “zaljubljenosti” jako male djece. Roditelj koji odgaja bez kazne i bez nagrade, zna da njegovom djetetu ne trebaju biti dostupni sadržaji koji potiču preranu seksualnost. Takav roditelj lako prepoznaje što je rana simpatija među djecom, što je istinska zaljubljenost, a što je “zaljubljenost” koja potiče patologiju.

Obitelj u kojoj nema kazne ni nagrade zna da dijete treba prvo razviti klice ljubavi u obitelji, da bi mogao ljubav dati, a zaljubljenost je samo prethodnica zrele ljubavi.

No, ako vam dijete plišane svijesti kaže da se zaljubilo i da zato ne može učiti, raditi, biti smireno, pokušajte doznati kako on to doživljava svoje stanje zaljubljenosti i pomozite mu da savlada to stanje ako je riječ o zaljubljenosti kao posljedici prerane seksualnosti. Otklonite uzroke, naročito konzumiranje virtualnih seksualnih draži i sve će doći na svoje mjesto.

“Kada je vrijeme za razgovor na tu temu”, pitali ste me. Ja ne bih tako formulirala pitanje. Pitala bih: “Kako ću prepoznati pravu dječju zaljubljenost, simpatiju i onu čudnu “zaljubljenost?””

Na to pitanje bih odgovorila:”Dijete treba ostati dijete i ostat će onoliko koliko je to priroda odredila, ako roditelji svoje dijete ne izlažu sadržajima, bilo realnim, bilo virtualnim koji prerano jačaju seksualnost djeteta. Ako to čine neka se ne začude kada čuju od sasvim malog djeteta:”Mama, ja sam se zaljubio”, a vi da u toj rečenici osjetite da nema dječje naivnosti.

Tada se uplašite jer ste doznali da su se u vrtiću ljubakali, pipkali. Tu ne treba puno razgovora, tu treba snage da otklonite uzroke ovih preranih dječjih iskrivljenih potreba.

Profesor Milica Novković

Vanja Milenković/stil.kurir