Neke stvari se jednostavno više ne mogu popraviti. Ili jesu ili nisu.
To je kao i sa zrcalom, razbiješ ga, polijepiš, ali pukotine se i dalje vide.
Ponekad su pukotine malene i neznatne, a ponekad su toliko velike da se zrcalo više jednostavno ne da popraviti. Ipak, mi bismo i dalje popravljali.
Lijepimo mi tako to zrcalo svakodnevno, pokušavajući i pokušavajući, ne želimo pustiti, zapeli smo baš za to zrcalo. Vezali smo se i ne želimo bez njega, mora biti baš ono ili ništa.
Vidite poantu?
Sve ima rok trajanja, kažu. Tako je i sa nekim odnosima. Istekao je rok, već su se pokvarili. Ne možemo mi tu više puno učiniti, dali smo sve. Dali smo sebe u njih i vidimo da ne ide. Krpamo trule veze, brakove, prijateljstva. Konstantno ih pokušavajući održati na životu. Zašto onda jednostavno ne pustimo? Zašto ne uzmemo lekciju i idemo dalje?
Kada je nešto gotovo, gotovo je. Nema povratka.
Pogledajte sad te naše odnose, kako su se drugi odnosili prema nama i kako smo se mi odnosili prema tim ljudima?
Što možemo naučiti iz tog iskustva, kakvi želimo biti u sljedećem odnosu?
Kakve odnose uopće želimo? Zašto imamo potrebu krpati staro, umjesto da dopustimo novom da nas nađe?
Kojem dijelu nas je potrebno iscjeljenje kako se više ne bismo vraćali u njih?
© Marina Knüsel, Theta terapeut i Jyotish savjetnik
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika
Instagram: Marina Knüsel
