Nema čovjeka koji iza leđa nije dobio neki udarac od nekoga za koga je cijelo vrijeme mislio da mu je iskreni prijatelj.
Pustite ljude neka govore što hoće, to ne može promijeniti vašu životnu priču. Neka vas ne brinu njihove laži i klevete upućene na vaš račun. Njihove riječi nisu samo riječi, to je mržnja utkana u „bezazleno“ prepričavanje, bespotrebno dodvoravanje i čuđenje na tuđim sudbinama. To je otrov razasut po zraku sa nevinim izrazom na licu. A sve to na kraju koštat će samo njih.
Nemojte nikada vraćati istom mjerom, nemojte ulaziti u rat koji vam nije potreban. Kad žrtva postane krvnik ovaj svijet se pomalo počinje pretvarati u neko predvorje pakla. Stanite sa strane i pričekajte da se stvari u vama smire, da dođete do najdubljih predjela vaše duše. Ti ljudi nisu da im se osvećujete, već da ih požalite jer s kakvim mislima se suočava netko tko o drugome širi samo laži i koji svakom sugovorniku nakon nekoga vremena postane težak i naporan.
Vi živite svoj život, za inat njima, još jače i intenzivnije. Što oni više masaka nabijaju na lice, vi svoje lice zadržite što iskrenijim! Što oni više o vama govore loše, vi ostanite dostojanstveni i uspravni. Jer laži su kao kula od karata koja se prije ili kasnije sama u sebe urušava a oni koji su je gradili na koncu ostanu sami pod njihovim ruševinama, bez prijatelja i podrške, bez nekoga tko će suosjećati s njihovom patnjom.
Pustite ljude da govore što hoće, sve izrečeno je njihov problem. Kad naučite na svjetlo istine nećete više nikada imati potrebu ulaziti u svijet laži tražeći u njemu nekakvu dobit. Kratkoročna dobit ništa je naprema dugoročnom gubitku. Doista nije lako primati te verbalne udarce jer svaki od njih ostavlja neku ranu i ožiljak ali na kraju dana ostaje mirna savjest i čist obraz. Ne možete dobiti ništa veće od toga u životu.
