Svijetu trebaš kao Žena. Sjeti se tko si i ne odustaj od sebe, od svoje prirode. Ne dopusti da ti podrežu krila, duh i srce. Svijetu treba tvoja snaga, ali i silna ljubav kojom obuhvaćaš blagu strogost u želji da sve oko sebe učiniš što ljepšim.
Dugo sam razmišljala kako da te opišem i što da ti poručim? Na koji način da pišem o vrlo moćnoj sili koja ponekad uopće nije svjesna svoje snage?
Savršeno te opisuje riječ promjena.
Otkad si bila djevojčica na tebe su mnogo utjecali. Poput uplašene srne bila si prepuštena oblikovanju od strane okoline. Obitelj, prijatelji(ce), muškarci. Davala si (se) svima nesebično, komadić po komadić. Onda se u procesu divljanja hormona i pretvaranja u djevojku, počela rađati neukrotiva vučica. Kakve li borbe… U isto vrijeme biti i lovina i lovac. A objedinjavanjem oboje nastaješ ti, Ženo. Jedino što te mogu pitati jest: “Jesi li uspjela krvnički i hrabro loviti, a u isto vrijeme ne biti uhvaćena?”
Iz ciklusa u ciklus, od mijene do mijene, ti si kao Mjesec. Nekad si onaj kojeg vidimo vrlo jasno dok nam osvjetljava put. I baš kao što se čini da Mjesec ide za nama, tako i ti Ženo, uvijek bivaš tu za svih. To je tvoja priroda. I to je ono najljepše u tebi. Davanje. Ljubav. Nježnost. Toplina. Uljepšavanje života.
S druge strane, imaš ti još lijepih mijena. Svoju duboku tamu. Ono doba kada se svi pitamo gdje je nestao čarobni svjetleći Mjesec. Odjednom nastupaju burne emocije. Ludilo. I ponekad, nisi ni sama sebi jasna. Neshvatljiva poput svemira osobno.
Svijetu trebaš kao Žena. Sjeti se tko si i ne odustaj od sebe, od svoje prirode. Ne dopusti da ti podrežu krila, duh i srce. Svijetu treba tvoja snaga, ali i silna ljubav kojom obuhvaćaš blagu strogost u želji da sve oko sebe učiniš što ljepšim.
Istina, ne mogu te shvatiti. Ne mogu ni sebe shvatiti. Ali, bez obzira na to, mogu te prihvatiti. Jer znam koliko vrijediš. I želim zauvijek otkrivati tvoju čarobnu unutrašnjost. Od početka do kraja. Od zemlje do neba. Sve si to ti. Sve to smo mi.
I zato, nemoj biti ništa manje od Žene.
Volim te!
