Koliko za sebe možete reći da ste empatična osoba, da ste osoba koja razumije, shvaća i prihvaća druge? Uspijevate li se poistovjetiti sa stanjem svojeg djeteta, partnera ili neke druge vama bliske osobe? Razumijete li emotivno stanje svojeg djeteta?
Što manje empatije imamo, to smo grublji prema svijetu i ljudima oko sebe.
Srećom pa je ona vještina na kojoj možete poraditi. Imate li je previše, prečesto ćete se poistovjećivati s drugima i tako možete „izgubiti“ sebe. Ako pak je imate premalo, teško vam je razumjeti zašto netko radi to što radi. Manjak empatije izaziva destruktivna i nasilna ponašanja.
Ako ste roditelj, empatija vam može pomoći da shvatite zašto se dijete ponaša kako se ponaša. Ako radite s djecom, poželjno je posjedovati empatiju kako biste razumjeli većinu ponašanja koja ni sama djeca ne razumiju.
Primjećujete li da nemate dovoljno empatije, možete raditi na tome kako biste postali što empatičniji. Neće se sama od sebe razviti ako se ne potrudite.
Zamislite da ste branitelj na sudu koji mora obraniti svojeg klijenta. Iako znate da je klijent kriv jer vam je ispričao istinu i sve kako je bilo, vaš je zadatak da ga obranite i dokažete da nije namjerno ili da nije kriv.
Kako ćete to učiniti ako se ne poistovjetite sa svojim klijentom?
Obujmo cipele te osobe i hodajmo njima. Što više detalja znate, ispitate osjećaje i emotivno stanje te osobe, to se više vežete za tu osobu i lakše vam je razumjeti.
Kako to da ste empatičniji prema ljudima koji su vam bliski i dragi nego li prema onima koje poznajete površno?
Svoje dijete poznajete odlično (barem biste trebali) i zato dajte sve od sebe kako biste ušli u cipele djeteta i razumjeli njegove postupke, ponašanja i djelovanja.
Najgore što možete učiniti je pitati dijete zašto je nešto učinilo kada ono ni samo ne zna. Vama će empatija bolje pomoći da razumijete postupke djeteta.
U NLP-u sam naučila predivan aksiom koji mi je pomogao u razvoju empatije.
– Iza svakog ponašanja se krije dobra namjera.
Što to znači?
To znači da se nitko ne probudi ujutro kako bi sebi i ostalima pokvario dan i uništio veselje već svatko ima najbolju namjeru djelovati što ispravnije i korektnije i prema sebi i prema drugima, no u nekom trenutku krene sve po zlu i kada više nema kontrolu, pušta situaciju i ispada da je namjerno to učinio.
Kada bismo se u svakoj situaciji koju ne razumijemo zapitali „Koju dobru namjeru je imala ta osoba kada je činila to što je činila?“, pa čak i pitali osobu što je htjela postići ovim djelima, pitajte dijete koji rezultat je htio postići svojim ponašanjem, tada ćete čuti koja se namjera krila u početku i kroz empatiju razumjeti kako osoba u početku uopće nije htjela da ispadne loše.
Widget not in any sidebars
Vama će to koristiti da bolje razumijete svoje dijete ili ljude s kojima dolazite u doticaj, a njima će puno značiti da ih barem netko podržava i razumije kad je već sve krenulo po zlu. U situacijama kada nam je teško, baš nam puno znači barem nečija podrška, tako da ćete tu vi nastupiti sa svojim empatičnim stavom.
Što više radite na tome da date sve od sebe kako biste razumjeli i shvatili iz koje je namjere osoba radila to što je radila, bilo bi vam puno lakše u životu. Manje biste osuđivali a više razumjeli. Ne samo da je drugima lijepo uz vas, već je i vama ljepši život jer razumijete druge i njihova djelovanja.
Još jedan način vježbanja empatije je staviti se u ulogu branitelja osobe i kada je ona prisutna i kada nije. Umjesto da se prepustite liniji manjeg otpora i počinjete osuđivati, kritizirati i tračati, vi radije branite osobu. Potražite sami iz koje je namjere dijete napravilo to što je napravilo, zbog čega je tako djelovalo, što je htjelo i kao da sucu dajete argumente za obranu, branite dijete ili tu osobu.
Primjer!
Zašto dijete ne želi pisati zadaću nakon škole?
Tražimo najbolju namjeru, ulazimo u cipele djeteta i nastojimo ga kao branitelj na sudu obraniti navodeći raznorazne razloge.
– Možda je preumorno, gladno, želi se najprije opustiti i odmoriti, želi se malo poigrati, voljelo bi najprije biti malo s roditeljima pa tek onda se baviti zadaćom, možda dijete ima neke druge planove od roditelja pa se nisu usuglasili, nije osoba koja se drži plana već voli biti spontana, nije motivirano predmetima koje uči u školi, ne voli učiti, nema dovoljno motivacije za učenje, lijepo je vrijeme i želi se najprije igrati i iskoristiti sunčano vrijeme, prijatelji ga zovu, obećao im je da će doći van, možda mu je roditelj obećao da će se najprije igrati…i tome slično.
Tako bismo mogli nabrajati u nedogled. No, ovo je moguće samo ako istinski uđemo u cipele djeteta i želimo pronaći razloge. Poznajemo tu osobu i znamo njene prioritete. Ili već neko vrijeme radimo na razvoju empatije i izvještili smo se u tome.
Svi ostali neće razumjeti i bit će im u početku teško pronaći bilo kakve argumente ZA. Puno je lakše naći argumente PROTIV. Pogodite zašto?
Samo zato što to češće vježbate. Češće osuđujemo i okrivljavamo druge, pa tako smo i bolji u tome.
Kada biste svjesno uložili napor u to da se izvještite da kao branitelj na sudu branite svoje stranke, bili biste empatičniji i bolji u tome. Kao iz rukava biste sipali argumente kojima biste razumjeli namjeru osobe.
Možete biti poput pčele koja ide na cvijet i traži onu dobru stranu u ljudima. A možete biti i poput muhe koja ide na govance i ne zanima je ništa lijepo.
Odluka je na vama.
Prepustite li se kritiziranju, nitko vam neće dignuti spomenik jer je svijet prepun osoba koje kritiziraju, osuđuju i ne trude se razumjeti.
No, možete se i malkice svjesno potruditi te izdvojiti iz mase i postati netko tko razumije i shvaća, čak i podržava te time oko sebe imati cvjetiće i bolju energiju.
Izbor je vaš!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas, anitavadas.com
