Fundamentalna potreba svih nas je ljubav. Svako biće teži zadovoljstvu – od ‘beznačajnog’ malog mrava do kraljeva i premijera. Svatko traži zadovoljstvo, ali postoji samo jedno zadovoljstvo koje može dotaći srce, a to je zadovoljstvo iskustva potrebe srca za primanjem i davanjem ljubavi. Zadovoljstva osjetilnih iskustava, slave, bogatstva itd mogu dotaći um i osjetila, ali ne dotiču srce.
Widget not in any sidebars
Što da ste vlasnik svega na Zemlji, a ujedno ste i jedina osoba na Zemlji? Ne bi bilo nikoga koga biste voljeli i nitko ne bi volio vas. Nama je ljubav potrebna, to je naša priroda.
Jedna je stvar zajednička svim duhovnim putevima, a to je samilost. Onaj tko iskreno slijedi duhovni put je instrument samilosti. U budizmu, jedan od glavnih principa koje je Gospodin Buda poučavao je ahimsa, što znači nenasilje, poštivanje života, slobode i potrage za srećom svakog bića, neovisno o rasi, religiji, sekti, ekonomskom ili obrazovnom naslijeđu ili čak o vrsti. U đainizmu, vegetarijanstvo je glavni princip jer žele smanjiti količinu nasilja koju nanose drugim bićima.
Tijekom moje duhovne potrage, dok sam putovao u Iran, proučavao sam Islam tijekom Ramadan mjeseca, od jednog divnog čovjeka, učenjaka Kurana. Rekao mi je da oni slijede post u Ramadan mjesecu kako bi razvili samilost. Objasnio je kako su ljudi gladni jer nemaju ono što im je potrebno. Dijeljenje milostinje kako bi se oslobodilo od plaćanja poreza je dobro, ali istinski ne ispunjava srce.
Davanje milostinje kako bi istakli svoje ime je dobro, ali ne dotiče vaše srce. Ali samilost jer zaista osjećate patnju drugoga i iz osjećaja ljubavi zaista želite pomoći toj osobi je pravo milosrđe. On je postio kako bi mogao osjetiti kako je to biti gladan i na taj način razvio samilost prema gladnoj osobi. Najuzvišenija služba i ona koja donosi najviše zadovoljstva je želja za primanjem neugodnosti i poteškoća kako bismo pokazali brigu i samilost prema nekome.
