Skloni smo imati krhko samopouzdanje pod kreacijom društva i udaljiti se od sebe kao bića. Tako nam je zapravo lako podvaliti u što da vjerujemo, kako da se osjećamo i što da radimo da bi bili savršeni.
Rođeni smo savršeni. Ni manje, ni više nam na pomisli nije bilo kako smo manje ili više vrijedni od nekoga ili nečeg. Odrastanjem smo počeli na sebe preuzimati uvjerenja okoline, koja nas je poučavala što je za nas dobro ili manje dobro.
Zbrojem tih uvjerenja koje smo počeli upražnjavati u svakodnevnom životu, počeli smo se uspoređivati sa drugima i počeli donositi neutemeljene zaključke, jesmo li za nešto dobri ili nismo. Savršenstvo je počelo blijediti i mi smo sve više upražnjavali ono što smo mislili da moramo, trebamo, tokom odrastanja. Sve to pod utjecajem kulture koja nam je „sugerirala“ kako funkcionirati kao po špagi. Tada se nakon određenog dijela našeg odrastanja, uplelo i dosta socijalnog marketinga, koji nam je još jače pokazivao i davao do znanja tko je „savršen“, a tko nije i zašto nikada neće biti.
Zatim smo pod utjecajem uvjerenja, bez kojih smo uvjereni da smo bezvrijedni, uveli novi sustav vjerovanja o vlastitom nesavršenstvu i počeli ga prenositi budućim generacijama, kao jedinu istinu, koja nam je potrebna za život. Iako se neki ljudi u sebi osjećaju loše, anksiozno, depresivno od siline maski i uvjerenja koje ne znaju kako odbaciti i dalje će promicati svoju propagandu kao savršenstvo postojanja, koje se sastoji u filozofiji tebe kao nesavršenog bića. Nesavršenog bića, koje savršenstvo neće dotaći.
To je jako daleko od istine. Mi smo savršeni, takvi kakvi jesmo. Ali smo skloni imati krhko samopouzdanje pod kreacijom društva i udaljiti se od sebe kao bića. Tako nam je zapravo lako podvaliti u što da vjerujemo, kako da se osjećamo i što da radimo da bi bili savršeni. Lako nam je podvaliti masu laži, u koju ćemo vjerovati, jer imamo uvjerenje, da u to trebamo vjerovati. Da nismo dovoljno savršeni, takvi kakvi jesmo. Da trebamo stalno fascinirati, da ne smijemo pogriješiti, da je naša nesavršenost tolika, da moramo vjerovati nekom drugome, tko će nam reći da jesmo ili nismo cool.
Ali ti jesi savršen, rodio si se savršen i odrastanjem se malo (ne svi), udaljio od pojma ljubavi i ljepote u koju si vjerovao kao klinac, kada je sve bilo savršeno. I dan i druga djeca oko tebe, i nečije poderane čarape i igra u blatu. U svemu smo vidjeli i prepoznali priliku za kreativnost, rast, razvoj i novu dozu savršenstva. Ako si se malo udaljio od slike koju su ti drugi nametnuli da imaš o sebi i zbog toga ti pati um, duša i tijelo. Zastani. Odmakni se na tren od tuđih misli, djela i riječi.
Utišaj svoj um, koji negdje duboko na podsvjesnoj razini te uvjerava da nisi dovoljno dobar i počni raditi na sebi. Vrati se u svoje prvobitno stanje savršenstva koje voliš i obožavaš. Put može biti i dug i kratak, može biti dosadan ili pak zastrašujuć, no nagrada koja slijedi kada shvatiš da zapravo jesi jedno sa svima i da si savršen baš takav kakav jesi. U tome leži ključ tvojih magičnih vrata, koja si možda zaboravio otvoriti, pod tolikim stresom, nesavršenstvom i lažima, koje su ti servirane, da bi kao postao „savršen“.
Nera Crnčić
67 STVORITE NOVO JA
