Svjesno živjeti znači svim čulima doživljavati i poštivati svoju okolinu, ali pritom proživljavati isključivo i samo sebe. Vodeći se svojim unutarnjim kompasom, svojim mislima i svojim osjećajima prihvaćamo sebe kao individualno autonomno biće i svjesno biramo proživljavati sebe.
Proživljavati sebe znači maksimalno se fokusirati na svoje misli, svoju svrhu i svoje individualne želje i potrebe, s generalnim prihvaćanjem, bez samoosuđivanja. Proživljavati sebe znači težiti ispunjenju svrhe svoje duše.
Sebe je proživio i svjesno živio onaj koji je posvetio život kako bi postao najbolja verzija sebe, a preživio onaj koji se trudio udovoljavati društvenim standardima i pritom nikad nije oslobodio pravog sebe.
Svjesno življenje je put samoostvarenja, ali i ultimativno oružje protiv ljudske okrutnosti i bezosjećajnosti. Zagovara balans, empatiju, toleranciju i razumijevanje, a smatram ga i alatom za održavanje čistoće misaonog prostora svakog čovjeka.
Svjesno živjeti znači razlikovati objektivni doživljaj zajednice i potrebe iz okoline – od subjektivnog unutarnjeg proživljavanja čovjeka i njegovih osobnih potreba.
Subjektivna unutarnja proživljavanja i osobne potrebe predstavljaju liniju čovjekovog života, dok su s druge strane objektivni doživljaji okoline i društva kao neka vrsta nus-pojave, ometanja ili popratnog sadržaja uz tu liniju. Potrebe i proživljavanja različiti su i vrlo specifični za svakog pojedinca tako da je gotovo nemoguće razumijeti subjektivna proživljavanja bilo koga osim samoga sebe.
Suludo je, stoga, provoditi vrijeme raspravljajući o životima i problemima drugih ljudi, umjesto da se to vrijeme koristi za rješavanje vlastitih problema, a ispred svega to je odraz slabo razvijene emocionalne i socijalne inteligencije i nesposobnosti suočavanja s vlastitim problemima.
Možemo utjecati samo na sebe i svoju liniju života, a objektivne doživljaje vanjskog svijeta i zajednice trebali bismo tretirati kao reklame na televiziji – prebaciti program ili jednostavno ugasiti televiziju. Reklame će i dalje postojati, ali ne i mogućnost da provedeš četrnaest minuta svog života gledajući reklame, uz shvaćanje da je upravo prošlo četrnaest minuta, da si zaboravio što je uopće bilo na programu uz histerično psovanje svih televizijskih postaja redom, živčano bacanje daljinskog o pod i uništavanje karme iživljavanjem na muhi koja cijeli dan zuji u stanu i nije ti smetala sve dok nisu počele te glupe reklame na televiziji. Svjesno življenje je taj korak gašenja televizije ili prebacivanja programa.
Mi čudnovati ljudi… Ista smo vrsta, proizvod iz istog izvora i kažu da smo evolucijskim razvojem ”zaslužili doživjeti svijest”. Na vrhu smo hranidbenog lanca, najsofisticiraniji produkt svemira i uz to jedina smo vrsta koja svakodnevno živi sa saznanjem da će jednog dana umrijeti, a opet odabire živjeti nesretan život.
Da, dobro ste pročitali, mi odabiremo biti nesretni. Ironična i prilično teška istina. Naše sadašnje psihičko stanje nije ništa drugo nego produkt prošlih događaja i ponašanja kojima smo bili izloženi, kao i mislima kojima smo dopustili da prodru u naš misaoni prostor.
Temelj svjesnog življenja je između ostalog i shvaćanje da je svako naše buduće psihičko stanje produkt misli i događaja kojima se izlažemo baš u ovom trenutku u vremenu. Svjesnost postoji samo u sadašnjem trenutku i jedino vrijeme u kojem se nešto može mijenjati je upravo ovo vrijeme koje živimo sada. Kao odrasli ljudi imamo sposobnost procijeniti da li je nešto ispravno za nas ili ne. Nema opravdanog razloga zašto bi dopustili da netko drugi odlučuje o vašem životu osim vas samih – to bi bilo apsolutno i 100% svjesno dozvoljavanje prodora tuđih ideala i principa u naš osobni jedinstveni misaoni prostor. Kao da smo smetnuli s uma da je taj misaoni prostor u nama zapravo sjedište naše duše. Taj prostor je mjesto kojem samo ti imaš pristup i samo ti ga možeš zaštititi otrova drugih ljudi.
Naš misaoni prostor naše je jedino sigurno utočište. Zatrpavanje tog prostora tuđim mišljenjima, iskustvima i željama dovodi do ničeg drugog nego gubitka autonomne individualnosti čovjeka i gubitka sposobnosti kritičkog promatranja samog sebe, a čovjek koji ne može kritički promatrati sam sebe nikada se neće uspjeti ostvariti.
Piše: Barbara Jutriša / atma.hr
https://www.instagram.com/thaliatore/
