Nikad ne znaš kakva je nečija priča. Stoga ponekad nauči i prešutjeti. Gledaj sebe i kako bi ti narastao. Ne umanjuj drugog iz bilo kojeg razloga, jer nemaš pravo na to.
“Mala, što to uradi od sebe?” – rekao joj je. Mogao joj je biti otac, ali njen otac se nikada tako ponašao ne bi.
Ovaj put je odgovorila. “Pogledaj sebe” – rekla je i pokazala na njegov okrugli trbuh. Izgledao je poput napuhnutog balona.
Nije ona osuđivala to, ali ovaj put je nasilniku rekla u kojem pravcu treba uprijeti svoj prst. U svom smjeru. Zašutio je tada naravno i izustio nešto tek toliko da bi opravdao sebe.
Vidite, mi ljudi često osuđujemo. To je bila normalna žena. Ženstvena. Kako su ju svi vidjeli ranije dok je izgledala kao štapić, uzimali su si za pravo spočitavati joj njenu težinu.
Vjerujte mi ta žena je izgledala normalno. Ne onako kako prikazuju po Instagramu itd., onako zaista lijepo i normalno.
Ono što ljudi nisu znali je bilo to da je cijeli život trpjela zlostavljanja. Oni su gledali samo vanjštinu i bila im je bitna njena mršavost i ljepota, iako se ona nikada lijepo osjećala nije.
Zadnje zlostavljanje je kod nje prelilo kap. Bilo je od njenog partnera. Ne samo fizičko i psihičko na koje je nažalost bila navikla, već i zlostavljanje njenog tijela.
Jedva je preživjela to. Nije željela da joj se itko više približi. Nije mogla podnijeti dodir jer svi kojima se je dala, su to iskoristili. Bila je slomljena.
Ta zadnja kap je učinila to da se povukla u sebe i izolirala se od svih.
To povlačenje joj je dobro došlo. Krenula je raditi na sebi.
Izgled joj više nije bio bitan, jer se iznutra osjećala praznom i nikakva šminka niti odjeća to popraviti mogla nije. Tako da je krenula i jesti, nakon godina suzdržavanja radi prethodnih partnera, a i traume koju je doživjela u ranoj dobi.
Tako je nabacila kile, no, nije joj bilo važno, ona je napokon zavoljela sebe.
Prihvaćala je sebe i radila na svom unutarnjem JA. Spoznala je da je ona ta koja je dopuštala zlostavljanja i umjesto spašavanja svih njih, odlučila se je spasiti sebe i nadvladati svoje obrasce koji su ju doveli do toga. I uspjela je.
Živi ona danas, radosna i sretna. Upravo takva kakva je. Iako i dalje upiru prstom.
Ljudi su takvi. Prije će pogledati drugog negoli sebe.
Ti nikad ne znaš kakva je nečija priča. Stoga ponekad nauči i prešutjeti. Gledaj sebe i kako bi ti narastao. Ne umanjuj drugog iz bilo kojeg razloga, jer nemaš pravo na to.
I kako onaj citat kaže: “Svi smo mi ljudi, ali rijetko tko je čovjek.”
TI BUDI TAJ ČOVJEK.
© Marina Knüsel, healing terapeut
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika
