Sve što postoji na fizičkom planu postoji već na mentalnoj i astralnoj razini. Ljudi koji imaju viziju, a to je oko tri posto ljudi, stvari mogu materijalizirati iako se to čini nemogućim, ali ljudi koji su uspjeli dobro znaju da je to moguće.
”Vizualizacija ili astralna projekcija svakom čovjeku može donijeti moć promjene stvarnosti, sve svoje probleme i otkrića riješio sam ovom metodom.” – Nikola Tesla
U znanosti je poznato da su naši fizički osjeti sposobni registrirati samo mali dio različitih vidova energije koji postoje u univerzumu. Primjerice, oko ne može registrirati infracrveno zračenje bez optike koja omogućava to vidjeti. Također, ne čujemo puno toga što prolazi pored nas jer naše uho nije sposobno puno toga čuti. Stoga, ako se oslonimo samo na fizičke osjete, nismo u mogućnosti registrirati više frekvencije i time smo u nemogućnosti spoznati realnost iznad njih.
Ipak, najveći napredak je učinila kvantna fizika koja radi na materijalizaciji upravo nevidljivog svijeta, a da smo barem 10 posto poslušali što nam govori kvantna fizika shvatili bismo da postoji uvijek barem deset mogućnosti.
Spiritualna stvarnost vibrira na najvišoj frekvenciji i služi kao izvor energije za fizičku i mentalnu astralnu razinu. Pošto postoji izvan vremena, spiritualna razina se ne može spoznati putem osjetila, odnosno oblicima percepcije svojstvenim nižim planovima egzistencije.
Mentalna razina vibrira brže od fizičke, ali sporije od spiritualne, ali je ograničena zakonima svemira. Mentalna razina u stvarnosti se razdjeljuje na prošlost i budućnost, odnosno kada razmišljamo, ili smo u prošlosti ili budućnosti. U duhovnoj stvarnosti postoji samo vječna sadašnjost, dok u mentalnoj vladaju racionalnost i ideje.
Na astralnoj razini vladaju emocije, imaginacija, strukture, psihičke slike. Ovdje je mjesto osjećanja arhetipova i obično kada ljudi meditiraju osjećaju ili vide slike ove razine, ili se susreću s bićima različitih stvarnosti. Ova razina je isto sporija od spiritualne i mentalne razine, ali je brža od fizičke razine. Astralna percepcija puna je simboličnih slika.
Ako se ovim slikama ulije dovoljno energije, putem emocionalne i mentalne koncentracije, one će se manifestirati na fizičkom planu. Mnoge magijske tehnike kao i yogijski sidiji (moći) odnosno sve što postoji na fizičkom planu postoji već na mentalnoj i astralnoj razini.
Prilikom astralne projekcije, prelazimo na astralnu razinu na kojoj djeluju informacije i s koje se vrši materijalizacija, ali da bi se to uspjelo moraju se naučiti kontrolirati emocije i misli. To je aspekt koji se u yogi zove ekagrata, odnosno kada ljudi uspiju kontrolirati emocije i misli pomoću koncentracije ili ekagrate, mogu materijalizirati stvari, ali obično se od toga radi preveliko čudo, no tu nema nikakvog čuda.
Ljudi koji imaju viziju, a to je oko tri posto ljudi, stvari mogu materijalizirati iako se to čini nemogućim, ali ljudi koji su uspjeli dobro znaju da je to moguće. Ipak, ljudi koji odlaze na astralna putovanja moraju biti svjesni opasnosti, odnosno biti dovoljno emocionalno i umno jaki da ne bi popustili mnogim iskušenjima koja se događaju.
Ukratko, astralna razina bez obzira o nagađanjima astralnih putovanja pokazuje da ona postoji i koristi se ne samo u kognitivnoj psihologiji već i kod specijalnih jedinica koje koriste astralne projekcije u gore stvari.
Nikola Žuvela / vedski-jyotish.net
Pozitivna i negativna iskustva na astralu
Kad suptilno tijelo u usnulom stanju putuje izvan fizičkog tijela, to se iskustvo ponekad opisuje kao lucidno sanjanje. Kad metafizičari to čine po vlastitoj volji, ta se pojava naziva astralna projekcija ili astralno putovanje: sposobnost svjesnog napuštanja fizičkog tijela i projiciranja suptilnog tijela izvan njegovih fizičkih granica.
Neki sustavi nastali iz drevnih škola, kao što su vedska i egipatska tradicija, to poučavaju kao egzaktnu znanost. Studenti se uče da se kreću iznad granica fizičkoga tijela kako bi se uskladili sa suptilnijim razinama. Takvo stajalište stavlja naglasak na činjenicu da je čovjek više od tijela i da postoje brojne razine stvarnosti koje omogućavaju uspostavljanje mnogo viših veza.
U dodiru sa suptilnim područjima ima i ljepote i opasnosti. Ljepota je u tome što možete doživjeti spoznaje, otkrića i iskustva koja možete prenijeti u budno stanje. Opasnost je u tome što se možete izložiti negativnim utjecajima. Postoje mnoga pozitivna kao i negativna bića koja prodiru u čovjekovu svjesnost dok sanja ili ga uznemiruju tijekom astralnoga putovanja.
Često se pojavljuju u obliku članova obitelji ili bliskih prijatelja. Na suptilnoj razini postoje i bića koja običavaju navesti usnulu osobu na seksualnu djelatnost. Duhovi, neutjelovljena bića, predstavljaju jednu vrstu negativnog uznemirenja.
Duh je živo biće koje je preuranjeno napustilo prethodno tijelo zbog samoubojstva ili ubojstva te mu je onemogućen pristup fizičkom tijelu. Budući da je želja za uživanjem osnovna odlika duše, suptilno tijelo traga za prilikom da nastani fizičko tijelo kako bi zadovoljilo svoje grube želje za osjetilnim uživanjem.
Kad ljudi djelatnostima kao što su drogiranje i opijanje dopuste da im aura vibrira na nižim frekvencijama, najvjerojatnije postaju kandidati za dodir s tim neutjelovljenim bićima. Kako se duhovno otvarate, vaše suptilno tijelo ima određen sjaj koji privlači bića iz božanskih i iz negativnih područja. Postajete senzitivniji i svjesniji svega. Postajete intuitivniji i doživljavate više iskustava dok sanjate.
Ako trebate primiti neke poruke, uvijek ćete imati dojmove, čak i kad spavate, i djelovat ćete u skladu s njima, a da i niste svjesni toga. Ako je komunikacija doista namijenjena vašem rastu, čak i ako je zaboravite ili ne shvaćate njezin značaj, ipak će utjecati na vašu svjesnost.
Konačno, i pozitivna i negativna iskustva su “testovi” koji provjeravaju stupanj vaše iskrenosti.
Analiza snova kroz duže vrijeme otkriva puno
Analiza snova može donijeti mogućnost otkrivanja sadašnjeg stanja, da li se nalazimo u dnevnom problemu ili nam se otvara čudesan svijet unutrašnjosti duše koji katkada može biti popraćen kataklizmom i ratovima na kolektivnoj razini.
Promatrajući veliki broj ljudi i proučavajući njihove snove (on je izračunao da je protumačio najmanje 80 000 snova), Jung je otkrio ne samo to da su snovi, u različitoj mjeri, važni za sanjarev život nego da su svi oni dijelovi jedne velike mreže u kojoj kreiramo svoj život.
Također, otkrio je da oni uglavnom slijede neki poredak ili obrazac. Taj je obrazac Jung nazvao proces individuacije.
Budući da snovi svake noći stvaraju drukčije prizore i slike, vjerojatno je da ljudi koji ih pažljivo ne promatraju neće zapaziti nikakav obrazac. Ali ako tko promatra svoje snove u razdoblju od jedne godine i ako proučava čitav niz, opazit će kako se određeni sadržaji pojavljuju, nestaju i zatim se opet vraćaju. Mnogi ljudi uzastopce sanjaju iste likove, krajolike ili situacije i prate li se od početka do kraja, primijetit će se da se mijenjaju polagano i uočljivo.
Te se promjene mogu ubrzati ako se na sanjarev svjesni stav utječe odgovarajućim tumačenjem snova i njihovih simboličkih sadržaja. Promatra li tko taj složeni obrazac dugo, moći će opaziti djelovanje neke vrste prikrivene težnje koja upravlja, ili usmjeruje neprimjetni proces psihičkog rasta – proces individuacije. Budući da se taj rast ne može postići svjesnim naporom snage volje, nego se događa nenamjerno i prirodno, u snovima ga često simbolizira drvo.
To vladajuće središte, iz kojeg potječe učinak upravljanja, Jung je nazvao ‘jastvom’ i opisao ga kao cjelovitost psihe, kako bi ga razlikovao od Ja koje čini samo djelić te cjeline.
Snovi mogu biti dnevni i onda oni govore o problemu koji vam se tada događa, kolektivni snovi – kada ćete kroz snove biti inicirani u dio sebe koji tek možete upoznati i onda se možete vratiti u regresivno stanje i treće – proročki snovi koji su rijetki i možete sanjati o nekom budućem događaju poput nekog potresa ili velike promjene.
Takve snove je Jung uočio kod Njemaca 1920.g. i najavio drugi svjetski rat, a znanstvenici ni danas ne priznaju te dokaze, odnosno kada znanost na nešto nema odgovora onda marginalizira problem.
Ljudi su od davnina bili intuitivno svjesni postojanja takvoga unutrašnjeg središta. Grci su ga zvali čovjekovim unutrašnjim daimonom, u Egiptu je izražavan pojmom Ba-duše, a Rimljani su ga obožavali kao genius prirođen svakom čovjeku. U primitivnijim ga se društvima često zamišljalo kao zaštitnički duh utjelovljen u nekoj životinji, ili kao fetiš.
U svojem temeljnom pogledu na svijet čovjekova je duša, prema Jungu, unutrašnji sudrug kojega on zove Mista peo, što znači Veliki čovjek. Proces individuacije se zbiva u čovjeku sam po sebi i u nesvjesnom, to je proces u kojem čovjek proživljava svoju unutrašnju ljudsku prirodu. No taj stvaralački djelatni vid psihičkog nukleusa može početi djelovati samo kad se ja oslobodi svih svrhovitih i željenih ciljeva i kad pokuša doprijeti do dubljeg, temeljnijeg oblika opstojnosti.
Stvarni proces individuacije, odnosno svjesno pomirenje s vlastitim unutrašnjim središtem ili jastvom – općenito počinje ranjavanjem osobnosti i patnjama koje ga prate. Taj početni udarac znači neku vrstu poziva, premda se često ne prepoznaje kao takav. Upravo se događa suprotno, ja osjeća ometanje svoje volje ili želje i tu smetnju obično pripisuje nečemu izvanjskom.
Zbog općenitog nepoznavanja psihičkih procesa koje Jung spominje, često se ovakva stanja proglašavaju bolesnima, i na njih se ne obraća pažnja iako depresija polako postaje najraširenija bolest na Zapadu. Istok je, s druge strane, upravo njegovao ovaj put procesa individuacije, uviđajući od najranijih početaka filozofske misli njegovu važnost.
Najbolji primjer života i smisla osobnosti, koji nam je sačuvala povijest, jest Kristov i Budhin život. Obožavanje Krista kao i Budhe ne začuđuje, ali uvjerljivo pokazuje ogromno poštovanje s kojim čovječanstvo susreće ovakve junake, a samim tim i ideal razvijene osobnosti.
Iako je novim generacijama razrušena tradicija, ipak će heroji biti ponovno traženi i nalaženi. Ideal osobnosti neuništiva je potreba čovjekove duše iz koje se stvara vlastiti put. Traženje simboličkog heroja proističe iz želje za razvijenom osobnošću koja našim laganim radom omogućuje napredak koji nam omogućava lakši, ljepši i dublji način poimanja života, situacija i teškoća.
Prema Jungu, neotkriveni put u nama je kao nešto psihički živo, što klasična kineska filozofija naziva Tao i uspoređuje s vodenim tokom koji neumoljivo teče svome cilju.
