Što zaista osjećaš sad? Sjedni i zapiši emocije koje osjećaš, pokaži svom unutarnjem biću da te zanima što ono osjeća, da se želiš tome posvetiti danas, sad, jer ti je to važno. Utješi svoje unutarnje dijete, suočavajući se iskreno sa svakom emocijom u sebi.
„Mislit ću o tome sutra jer sutra je novi dan“, legendarna je rečenica Scalett O’Hare u trenucima kada joj se život na kakav je navikla – raspadao. Tu rečenicu smatram odličnom za hitne situacije, gdje se treba fokusirati na nešto hitno, a sve ostalo treba staviti u kategoriju manje bitno.
Ako nas nešto povrijedi ili uzruja, ima još hitnih rečenica kao što su: „Neću o tome uopće misliti“ ili „Ne zanima me to uopće“,„Ne dira me to“, a ustvari nas dira. Pričam o tome kad ono što govorimo sebi nije iskreno.
Rečenice za hitne situacije fantastične su baš za to – za hitne situacije. Kada želimo očuvati sebe od raspadanja, rasipanja, od toga da ne eksplodiramo i nestanemo u prašini svojih bolnih emocija koje naviru iz dubine našeg bića.
No, problem je kada počnemo živjeti po hitnim rečenicama u svakodnevnom životu, kada baš i nije takva frka. Problem je kada se ponašamo prema sebi tako da na svaki nalet neugodnih emocija, svoje unutarnje dijete ušutkavamo rečenicom – neću o tome uopće misliti, mislit ću o tome sutra, ne zanima me, a zanima nas.
Naše unutarnje biće doživljava ignore. Tada nas začudi kada u životu srećemo ljude koji se prema nama ponašaju kao da smo mi nešto o čemu će oni misliti sutra, a taj sutra nikad ne dođe. Začudi nas kada ono što je nama bitno, ljudima baš nije bitno, a nama je stvarno bitno. „Zašto“? pitamo se. Zato jer se prema sebi ponašamo kao da si nismo bitni, eto, zato!
Ponekad nismo ni svjesni koliko poništavamo sebe i druge onime što smo si govorili kad je bilo hitno. Hitne rečenice, zato jer su nastale u trenucima primjetnog emotivnog naboja, ostaju zapisane čvršće u našem živčanom sistemu. One postaju naš način ponašanja, naš nesvjesni odabir, one postaju nakon nekog vremena ono što smo mi. One postaju kod naše Duše. A to nije naš pravi kod. Uvijek ćete nešto okidati, dok god se ne posvetiš osjećanju onoga što osjećaš.
Koje su tvoje hitne rečenice? Zašto su tu? Od čega te štite? Što zaista osjećaš sad? Sjedni i zapiši emocije koje osjećaš, pokaži svom unutarnjem biću da te zanima što ono osjeća, da želiš se tome posvetiti danas, sad, jer ti je to važno.
Utješi svoje unutarnje dijete, suočavajući se iskreno sa svakom emocijom u sebi. Samo budi tu i osjećaj, ono što osjećaš…
Kad to učiniš, pojavit će se ljudi koji će biti tu za tebe, ljudi iskreni i kojima je bitno što je tebi bitno. Ljudi kao što si ti. Jer je tvoja vibracija, napokon, postala iskrena i prihvaćajuća – prema sebi. I tada, u tvom životu bit će sve manje hitnih situacija, jer više sebe ne poništavaš i jer život nema druge nego da se prilagodi pravom kodu tvoje Duše. Tada ćeš doživjeti taj „novi dan“ o kojem svi govore.
Lejla Hejja
