Svaka godina donosi sve veću želju za bijegom i raskidanjem takvog nerealnog odnosa. U kratkom periodu od idealnog i savršenog partnera pretvarate se u frustriranu osobu koja nije u stanju iskoračiti u svijet stvarnosti sa svim svojim realnim potrebama, zbog toga ne okrivljujmo nedostupnog partnera za naše odluke, jer sami moramo preuzeti odgovornost za svoj život. Atakom pokazujemo nezrelost i ujedno plašimo svog nedostupnog partnera, jer on je nezreo i od takve osobe se ne možete očekivati nikakva konkretna rješenja baš kao što ni mi ne možemo donijeti konačnu odluku odlaska iz takvog odnosa i tako se vrtimo u krug nekada i godinama, desetljećima…
Dizanje iz blata
Samo 1 posto ljudi mogu ući u ljubav. To su uglavnom pjesnici, slikari, plesači, pjevači… oni imaju onu senzibilnost da osjete ono što nadilazi tjelesno ili samu kemiju. Osjećaju srce, jer žive na toj razini. Ne možeš vidjeti dalje od onoga što i sam prebivaš, ako misliš da si samo tijelo onda jedino tijelo možeš privući kao ljubav.
Ljudi se općenito boje krenuti na taj drugi level ljubavi, jer je tamo jako lijepo, ali i jako osjetljivo….. nije od čelika i jako je promjenjivo i jednom kada se takva ljubav razbije ne može se više sastaviti.
Zato se ljudi odlučuju za one plastične cvjetove ljubavi, jer ih je potrebno samo oprati da bi sjali svojim sjajem i namirisati s najskupljim francuskim parfemom….. ah, ta plastika stabilna je i izdržljiva, ali nema srce. Ispunjenost ljubavlju je ljubav koja je radikalna, revolucionarna i nekima preteška, zato ljudi radije odlaze u sigurne plastične mirne luke.
Zašto biramo nedostupne partnere?!
Ljudi ulaze u odnose kako bi izgradili svoje karaktere, ako ulazite u odnos s nedostupnim partnerom to vam ukazuje na nedostatak ljubavi u vašem djetinjstvu. Cilj ovakvih veza nije taj da patimo, već da u njima otkrijemo duhovnu pozadinu i radimo na raskrinkavanju naše ličnosti i osvještavamo loše. Zašto mislimo o sebi tako loše?! Zašto nismo vrijedni ljubavi?! Zašto nismo vrijedni postojanja?!
Ljubav je osnovni parametar kroz koji percipiramo ulogu u svijetu, a u ovom primjeru odnosa mi smo odbačeni, neželjeni, bezvrijedni… Ovakav odnos nas uči da preuzmemo odgovornost za svoje postupke jer sami odlučujemo bivati u priči koja ne postoji. Odnosi s nedostupnim partnerom postaju bajke, s dosta nježnosti i čežnje, pažnje kojom nas partner obasipa pa zbog toga ostajemo u njima godinama…
Svaka godina donosi sve veću želju za bijegom i raskidanjem takvog nerealnog odnosa. U kratkom periodu od idealnog i savršenog partnera pretvarate se u frustriranu osobu koja nije u stanju iskoračiti u svijet stvarnosti sa svim svojim realnim potrebama, zbog toga ne okrivljujmo nedostupnog partnera za naše odluke, jer sami moramo preuzeti odgovornost za svoj život.
Atakom pokazujemo nezrelost i ujedno plašimo svog nedostupnog partnera, jer on je nezreo i od takve osobe se ne možete očekivati nikakva konkretna rješenja baš kao što ni mi ne možemo donijeti konačnu odluku odlaska iz takvog odnosa i tako se vrtimo u krug nekada i godinama, desetljećima…
Nedostupni partneri ne mogu u sebi nadvladati krizu dosadnosti u odnosu npr. kada partner nije više tako napet, kada se rodi dijete, kada postoje financijski problemi… iz tog razloga takav partner bježi iz veze koja je opterećena svakodnevnim problemima u vezu u kojoj će moći sanjati svoj dječački san o ženi koja ga voli i prihvaća bezuvjetno.
Takav odnos je njegova iluzija koja nažalost nema veze s ljubavi, već to je žena koja drži njegovu iluziju sa svojom dobrotom. Rijetko takvi odnosi izlaze iz te iluzije i budu izrealizirani u stvarnost, a ako se i dogode prijelazna razdoblja budu jako teška i destruktivna.
Osobe koje su u vezi s nedostupnim partnerom ulaze u sve jači jaz unutar sebe i sve više osjećaju nepostojanost odnosa s takvim partnerom i to sve traje sve dok ne dozvolimo ljubavnom kormilu da nadvlada tugu i ukloni patnju.
Nedostupni partneri su slaba karika naše ličnosti. Na nama je da otkrijemo i osvijestimo istu i dozvolimo ljubav prema sebi da pobjedi. Ovakvi odnosi nas vode na put samospoznaje, a ljudi u takvom odnosu se spajaju da inkarniraju spoznaju put ljubavi, tj. otvaraju buđenje sjećanja na ljubav koju imamo u sebi, to su lekcije koje nas uče, zato ih trebamo voljeti bili oni pored nas ili kilometrima daleko.
Takav odnos treba shvatiti kao školu jer život nema reprizu, život je jedna velika premijera i sve nam se događa baš sada u ovom trenutku ili se dogodilo već prije 89 s, jer sve što ne proživimo u ljubavi predstavlja se gubitkom vremena.
