Sigurno znate da je jedna od definicija čovjeka ta da je čovjek društveno biće. Normalno može funkcionirati jedino u društvu drugih živih bića.
I čovjek od malena gradi i uspostavlja odnose. Od najranije dobi učimo kako funkcioniraju odnosi među ljudima i kako funkcionira međusobna interakciji. Učimo što je u dobro, a što loše, učimo kako poštivati različitosti i kako biti pristojan član zajednice. Zapitajte se sada koliko toga poštujete sada kao odrasla osoba?
Poštujete li i u kojoj mjeri to da je netko drugačiji, bila to rasa, podrijetlo, interesi, sposobnosti?
Da li ste pristojan član zajednice? Najbolje mjerilo će biti to koliko ste pristojni i obazrivi prema osobama od kojih nemate apsolutno nikakve koristi?
Da li uopće znate što je dobro, a što loše? Smatrate da su ratovi loši, žao vam je ljudi koji ginu, a istovremeno kupujete vašem djetetu onu super in pušku koju reklamiraju na televiziji? Razmislite o takvim primjerima, svi mi ih imamo svakoga dana barem po jedan gdje radimo suprotno našim uvjerenjima.
Ne mogu, a da si ne postavim pitanje i još jedno vrlo važno pitanje, ako cijeli život učimo o odnosima, i kako se oni grade zašto sve veći broj ljudi ima problema u odnosima? Zašto prijatelji skrivaju i podmeću jedni drugima? Zašto se patneri, koji su se do jučer voljeli rastaju u mučnim rastavama da kasnije izbjegavaju osobe suprotnog spola?
Naravno normalno je i prirodno da se ne možemo sa svima slagati i da postoje ljudi koji nam ne odgovaraju i ne želimo s njima imati nikakve kontakte.
Mene zapravo zanima zašto imamo loše odnose s partnerima i prijateljima, jer ipak su to ljudi koje smo sami odabrali i dozvolili im da uđu u naše živote.
Ako vas je netko privukao u određenom trenutku ne mora značiti će biti dio vašeg života zauvijek, jer naravno kriteriji se mijenjaju, ali kada odlučite da ta osoba nije više dio vašega života jer su se ili vaši ili njeni kriteriji promijenili dozvolite si da ode. Pustite je.
Zašto pristajemo iz dana u dan biti u lošim odnosu? Mislim da je to zato što smo kukavice.
Zato što nemamo hrabrosti reći iskreno drugoj osobi kako se osjećamo jer se bojimo pokazati da smo ranjivi, jer se bojimo reći da nam nije ili je stalo, da volimo ili ne volimo i na kraju jer se bojimo izreći svoje mišljenje i izaći iz svoje zone sigurnosti. Jer koliko god je loše, poznato nam je. Nemamo hrabrosti za to. A svaki problem u odnosima možemo riješiti iskrenim razgovorom, i naravno trudeći se razumjeti drugu stranu. Bespotrebno je zbog povrijeđenog ponosa, da ne kažem ega zagorčavati život drugoj osobi.
Razmislite o ovom, makar na kratko, i preispitajte sebe i svoje odnose i iskreno razgovarajte već danas.
Moj inbox i Facebook otvoreni su 24 sata!
Danijela Medaković
Life coach & EFT praktičar
095 54 888 05
[email protected]
FB Inkubator sreće
inkubatorsrece.com
