Prošlost treba pustiti da ode gdje joj je mjesto. U jednu od ladica vaših životnih iskustava. Ako neprestano prelistavate stare stranice dobro poznate priče, ne puštate prošlost već ju i dalje živite kao da je sada i ovdje. Vaša prošlost ne mora biti vaša sadašnjost, imate pravo proći emocionalno, kognitivno i duhovno kroz proces pogleda u prošlost, ali također imate i pravo u jednom trenutku pospremiti ju u ladicu sjećanja.
“Zašto je moralo biti tako?” – toliko često pitanje svih osoba koje iza sebe imaju prošlost, a imamo ju svi. Prošlost uključuje izbore, dobre i loše dane, trenutke kada niste znali bolje, tek sada s odmakom vidite da ste mogli drugačije ili bolje.
No jedno je sigurno, prošlost se ne može promijeniti, ne može se vratiti niti popraviti. To je jednostavno tako i najteži dio priče je to prihvatiti.
Kroz psihoterapijski proces svakodnevno se susrećem s ljudima i njihovim pričama koje su se dogodile u prošlosti te su ostavile veliki trag na sadašnjosti. Kroz proces prihvaćanja sve te dijelove prošlosti možete isplakati, odljutiti se, dopustiti si razočaranje, povrijeđenost, bijes i što god vam dolazi.
No s vremenom, kada to sve izađe, prošlost treba pustiti da ode gdje joj je mjesto. U jednu od ladica vaših životnih iskustava.
Ako neprestano prelistavate stare stranice dobro poznate priče, ne puštate prošlost već ju i dalje živite kao da je sada i ovdje.
Uloga žrtve se često zna protegnuti od onoga što vam se nekada događalo, a ono što sada sebi činite. Ne date si mira, kažnjavate se, govorite si nepodržavajuće poruke, mislite o sebi loše. Činite sebi ono što su vam nekada činili.
To je mjesto izbora… nakon svjesnosti što činite, možete izabrati želite li i dalje tako ili ipak drugačije? Bez te odluke, nema dalje. Nakon svjesnosti, emocija uvijek dolazi do izbora.
Što ja želim dalje? Uz to dolazi velika odgovornost jer postajete sami odgovorni za svoje izbore i svoj život.
Ne možete više kriviti sve ostale što vam je život kakav je… morate se odreći uloge žrtve. I to je mnogim ljudima teško, jer kroz ulogu žrtve barem nekada bi dobili pažnju, suosjećanje, razumijevanje pa se i dalje toga ne žele odreći.
Uz to dolazi i strah, kako ću sad biti dobro, smijem li biti dobro, je li to život za mene?
To je strah od nepoznatog i novog i normalno je da se javi ako godinama živite po jednom obrascu.
Svaki put kada idemo ka nečem novom dolazi uzbuđenje koje može biti pomiješano sa strahom. I to mjesto se nježno uz podršku prihvati te ga je lakše preživjeti dok se ne naviknete da može i smije biti dobro.
Jer vaša prošlost ne mora biti vaša sadašnjost, imate pravo proći emocionalno, kognitivno i duhovno kroz proces pogleda u prošlost, ali također imate i pravo u jednom trenutku pospremiti ju u ladicu sjećanja.
Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, savjetnica u procesu gestalt psihoterapije, life savjetnica / psihoterapijasavjetovanje.com / [email protected] / mob:091/935-6942 / Facebook Put Promjene-centar osobnog i poslovnog razvoja
