Često vjerujemo da ćemo biti zadovoljniji kada ostvarimo još jedan cilj, riješimo još jedan problem ili napokon dobijemo ono što nam nedostaje. Pogled je stalno usmjeren prema sljedećem koraku, dok ono što već postoji u našem životu polako postaje nevidljivo.
Zdravlje primjećujemo kada se naruši. Bliskost postaje dragocjena kada se odnos udalji. Vrijednost svakodnevice jasnije vidimo tek kada se promijeni. Tako prolaze dani ispunjeni obvezama, kratkoročnim ciljevima i brigama, a malo vremena ostaje za jednostavno prepoznavanje onoga što već imamo.
Želja za napretkom prirodna je i korisna. Ono što nemamo potiče nas da rastemo, učimo i mijenjamo život. Problem nastaje kada ta želja potpuno zasjeni ljude, sposobnosti, iskustva i prilike koji su već prisutni. Zahvalnost vraća pažnju na taj zanemareni dio života.
Zahvalnost je više od riječi
Zahvalnost se u našoj kulturi često povezuje s pristojnošću i osjećajem obveze. Netko nam pruži pomoć, učini uslugu ili daruje nešto pa mu zahvalimo jer tako nalažu dobri običaji. Ipak, njezina vrijednost seže dublje od izgovorene riječi.
Biti zahvalan znači prepoznati koliko naš život svakodnevno oblikuju ljudi, okolnosti i iskustva koja lako počnemo uzimati zdravo za gotovo. To je sposobnost da zastanemo dovoljno dugo i primijetimo ono dobro prije nego što ga prekrije sljedeća briga.
Katkad je to sasvim običan trenutak. Netko nas nazove baš kada nam treba razgovor. Tijelo nas iznese kroz naporan dan. U kuhinji nas dočeka miris jutarnje kave. Završimo obvezu koja nas je tjednima opterećivala. Ništa od toga ne izgleda veliko, ali upravo takvi trenuci čine najveći dio života.
Zahvalnost je povezana i sa slikom koju imamo o sebi. Kada prepoznajemo vlastiti trud, izdržljivost i sve situacije kroz koje smo prošli, razvijamo zdraviji odnos prema sebi. Cijeniti sebe znači priznati koliko smo puta nastavili i onda kada nismo imali savršene uvjete, podršku ili sigurnost.
Svakodnevica nas lako odvede predaleko od sadašnjeg trenutka
Svaki se dan budimo i ulazimo u poznati ritam. Posao, obiteljske obveze, poruke, računi, kućanski poslovi i rokovi traže pažnju. Jedan zadatak vodi prema drugome i ubrzo se počinjemo kretati čistom inercijom.
U takvom tempu razmišljamo uglavnom o onome što još treba završiti. Snovi koje smo nekada imali ostaju pritisnuti obvezama sadašnjosti. Frustracija raste jer još nismo dosegnuli cilj koji smo sebi postavili ili životnu točku za koju smo vjerovali da ćemo je odavno ostvariti.
Želimo poboljšati vlastiti život i živote ljudi koje volimo, ali često ostajemo u poznatim navikama. Govorimo kako ćemo redovitije vježbati, češće odlaziti u prirodu, vratiti se omiljenom hobiju ili pronaći više vremena za prijatelje. Istodobno rijetko odvajamo nekoliko minuta za jednostavnu vježbu cijenjenja sebe i onoga što je već dobro.
Upravo ta kratka stanka mijenja doživljaj dana. Ona ne uklanja probleme, ali sprječava da problemi postanu jedino što vidimo.
Zahvalnost obuhvaća i ono što smo izgubili
Lako je zahvaliti osobi koja nam je pomogla, otvorila vrata ili pružila ruku u teškom trenutku. Za takve ljude obično osjećamo toplinu i dobro pamtimo njihov doprinos.
S vremenom ponekad osjetimo zahvalnost i prema iskustvima koja su nam zakomplicirala život. Prepreka nas je prisilila da pronađemo drugu snagu. Razočaranje nam je pokazalo gdje smo predugo pristajali na premalo. Gubitak nas je suočio s onim što smo smatrali sigurnim i potaknuo da ponovno izgradimo sebe.
Pritom bolno iskustvo ne postaje manje bolno. Zahvalnost se odnosi na ono što smo iz njega ponijeli: novu jasnoću, granicu, sposobnost ili zreliju odluku.
Možemo cijeniti darove koje smo primili i mane zbog kojih još učimo. Možemo biti zahvalni za ono što imamo i za ono što smo izgubili ako nam je taj gubitak otvorio prostor za obnovu. Na taj način zahvalnost obuhvaća čitav život, uključujući dijelove koje isprva nismo znali prihvatiti.
Što se događa kada redovito vježbamo zahvalnost?
Pozitivna psihologija već dugo proučava odnos zahvalnosti i emocionalnog blagostanja. Rezultati različitih istraživanja povezuju redovitu praksu zahvalnosti s većim osjećajem zadovoljstva, optimističnijim pogledom na život i smanjenjem pojedinih simptoma anksioznosti i depresije.
U jednom poznatom eksperimentu sudionici su tijekom određenog razdoblja zapisivali stvari na kojima su zahvalni. U usporedbi s drugim skupinama povoljnije su procjenjivali vlastiti život, prijavljivali manje tjelesnih tegoba i pokazivali veću posvećenost tjelovježbi. Dio sudionika bilježio je i kvalitetniji san. Jednostavna promjena fokusa snažno utječe na svakodnevno iskustvo.
Noviji sustavni pregled istraživanja također je povezao prakse zahvalnosti s boljim emocionalnim stanjem te manjom izraženošću simptoma anksioznosti i depresije. Kada bolje spavamo i osjećamo manje unutarnje napetosti, lakše se usredotočujemo, organiziramo obveze i ostajemo produktivni.
Neuroznanstvena istraživanja dodatno pokazuju da zahvalnost uključuje dijelove mozga povezane s emocijama, društvenim odnosima, donošenjem odluka i osjećajem nagrade. Posebno se ističu područja prefrontalnog korteksa koja sudjeluju u procjeni situacija, razumijevanju drugih ljudi i oblikovanju ponašanja. Istraživanje neuralnih obrazaca zahvalnosti pokazalo je povezanost intenziteta zahvalnosti s aktivnošću u medijalnom prefrontalnom korteksu.
Sve to potvrđuje da zahvalnost nije samo prolazno lijepo raspoloženje. Redovitim ponavljanjem učimo pažnju da lakše uočava ono što nas podržava, raduje i povezuje s drugima.
Male navike koje vraćaju osjećaj zahvalnosti
Za ovu praksu nisu potrebni posebni uvjeti ni mnogo slobodnog vremena. Dovoljno je nekoliko minuta i iskrena spremnost da pogledamo vlastiti dan iz drukčijeg kuta.
Započnite jutro jednom jasnom mišlju
Prije nego što posegnete za telefonom ili počnete razmišljati o obvezama, prisjetite se nečega što Vam je vrijedno. To može biti osoba, odnos, zdravlje, dom, posao, prilika ili snaga koju ste razvili.
Takav početak dana podsjeća Vas da život već sadrži nešto dobro prije nego što se pojavi prvi problem.
Napišite poruku osobi čiju pomoć još pamtite
Prisjetite se nekoga tko Vam je u prošlosti pomogao, ohrabrio Vas ili učinio nešto što je utjecalo na Vaš život. Napišite toj osobi poruku ili pismo. Recite joj konkretno što pamtite i zašto Vam je to bilo važno.
Ponekad nekoliko iskrenih rečenica ponovno približi ljude koji dugo nisu razgovarali. Istodobno nas podsjeti koliko je tuđe dobro ostavilo traga u našem životu.
Primijetite ono što inače podrazumijevate
Zastanite uz stvari koje djeluju obično: ručak koji je netko pripremio, poruku prijatelja, mir u vlastitom domu ili činjenicu da ste još jednom riješili ono što Vam je zadavalo brigu.
Ono što svakodnevno imamo lako počinjemo doživljavati kao svoje pravo. Zahvalnost vraća svijest o vrijednosti truda, odnosa i okolnosti koje stoje iza toga.
Svake večeri zapišite tri stvari
Dnevnik zahvalnosti jedna je od najjednostavnijih praksi. Na kraju dana zapišite tri konkretne stvari koje su bile dobre. One ne moraju biti velike.
To mogu biti ugodan razgovor, dovršena obveza, neočekivana pomoć, sunčan dan ili trenutak u kojem ste se zauzeli za sebe. Nakon nekog vremena ti zapisi postaju osobna zbirka svega što bi užurbanost inače izbrisala iz sjećanja.
Željeti više i cijeniti ono što već postoji
Ono što nemamo i dalje nas smije motivirati. Možemo željeti bolji posao, skladniji odnos, više vremena, sigurnosti ili zdravije navike. Zahvalnost ne gasi ambiciju. Ona joj daje čvršći temelj.
Kada cijenimo ono što već imamo, prema budućnosti ne krećemo iz osjećaja potpune praznine. Sa sobom nosimo svijest o ljudima koji nas vole, iskustvima koja su nas oblikovala i vlastitoj snazi koja nas je dovela do današnjeg mjesta.
Ponekad je dovoljno zastati, udahnuti i pogledati život bez popisa svega što mu nedostaje. Tada jasnije vidimo koliko se ljepote i vrijednosti krije u životu koji već živimo.
Suzana Dulčić/ATMA
