Nekada su vozači autobusa, nastavnici, trgovci i ostali roditelji imali “pravo” upozoriti dijete koje se loše ponaša. Oni su bili oči i uši roditelja koji nisu prisutni, oni su bili podrška roditeljima. Danas, kada se netko tko nije roditelj usudi opomenuti dijete, mama i tata polude. Njihovo dijete je savršeno, tako da često ne prihvaćaju mišljenje roditelja i drugih koji misle da ono to nije. Napast će nastavnika umjesto da kazne dijete koje je bilo bezobrazno na satu. A nimalo ne pomaže to što danas roditelji sude jedni drugima, umjesto da se podržavaju.
Odgoj djece u današnje vrijeme može se roditeljima obiti o glavu kao bumerang. Zbog toga što se bojimo rođene djece porast će u samožive, nestrpljive i bezobrazne odrasle osobe.
Britanska dadilja i autorica knjige “Budi smiren roditelj”, Emma Jenner, iza sebe ima 20 godina profesionalnog iskustva, koja je stekla radom na dva kontinenta.
Emma ozbiljno strahuje zbog načina na koji se danas odgajaju djeca i izdvaja pet problema koje smatra gorućim.
Bojimo se vlastite djece
Djeca imaju previše kontrole nad roditeljima, a to pokazuje jednostavan test sa šalicom, kaže Emma.
„Ako majka ulijeva djetetu mlijeko u plavu šalicu, a ono kaže da hoće piti iz druge šalice, pažljivo promatram kako roditelj reagira: U većini slučajeva požuri da prelije mlijeko u drugu šalicu, da dijete ne pobjesni.
Velika greška! Čega se bojite, mame?”
Ne očekujemo puno
Kad se djeca loše ponašaju, bilo na javnom mjestu ili u četiri zida, roditelji slegnu ramenima u stilu: “Pa, takva su djeca”. “Vjerujte mi, ne moraju biti takva”, kaže Emma, dodajući da su djeca daleko sposobnija nego što roditelji smatraju, bilo da se radi o manirima, poštovanju starijih, kućnim poslovima, darežljivosti ili samokontroli.
“Mislite da dijete nije u stanju sjediti tijekom večere u restoranu? Gluposti.
Mislite da ne može raščistiti stol ako mu ne kažete? Još jedna glupost! Jedini razlog što se ne ponašaju kako treba je što ih tome niste naučili i što to od njih ne očekujete! Jednostavno je. Podignite svoje standarde i dijete će im se prilagoditi.”
Ne prihvaćamo mišljenja i savjete drugih
Nekada su vozači autobusa, nastavnici, trgovci i ostali roditelji imali “pravo” upozoriti dijete koje se loše ponaša. Oni su bili oči i uši roditelja koji nisu prisutni i svi su radili s istim ciljem: podizanje pristojnih dječaka i djevojčica. Oni su bili podrška roditeljima. Danas, kada se netko tko nije roditelj usudi opomenuti dijete, mama i tata polude.
Njihovo dijete je savršeno, tako da često ne prihvaćaju mišljenje roditelja i drugih koji misle da ono to nije.
Napast će nastavnika umjesto da kazne dijete koje je bilo bezobrazno na satu. A nimalo ne pomaže to što danas roditelji sude jedni drugima, umjesto da se podržavaju. “Kada vide da nečije dijete bjesni, svi osuđuju mamu koja ga disciplinira, a trebali bi reći: ‘Hej, u pravu je, postavlja djetetu granice, a to ne ide lako!”, objašnjava Emma.
Oslanjamo se na prečice
“Divno je što roditelji imaju razne elektronske naprave da im pomognu tijekom putovanja i kod liječnika. Danas su roditelji zauzetiji nego ikad ranije i uvijek sam za to da im se olakša kad je potrebno.”, kaže ova iskusna dadilja.
Ali ova pomagala su iskušenje za roditelje, koji ih počinju koristiti sve češće pa se djeca ne nauče zabavljati sama.
Dječje potrebe uvijek na prvom mjestu
Dobro je što su djeca roditeljima prioritet. Ali danas, to je otišlo predaleko, upozorava Emma, jer roditelji zanemaruju svoje potrebe i svoje mentalno zdravlje zbog svoje djece. “Stalno viđam mame koje iznova i iznova ustaju iz kreveta da udovolje djetetu. Ili tate koje sve ostavljaju da bi otrčali po piće za svoju žednu kćer”.
Sasvim je normalno da onaj tata kaže: “Naravno da možeš dobiti vodu, ali tek kad naiđemo na sljedeću slavinu. ”Reći “ne” s vremena na vrijeme nije nimalo loše, kao ni tražiti od djeteta da se samo zabavlja dok vi odete u toalet ili pripremite ručak.
“Bojim se da će, ako ne počnemo da ispravljamo greške, naša djeca porasti u samožive, nestrpljive i bezobrazne odrasle osobe. To neće biti njihovom krivnjom, nego našom. Nikada ih nismo učili drugačije niti smo više od toga očekivali od njih.
Željeli smo da im uvijek sve bude “niz dlaku”, a kad, neminovno, prestane biti tako, neće biti pripremljena”, upozorava Emma i poziva: “Očekujte više. Hajdemo zajedno dovesti tu djecu u red i pripremiti ih na vrijeme da budu samostalni i uspješni u stvarnom svijetu, a ne ušuškani u onom koji smo za njih stvorili.”
35 NULTA FREKVENCIJA
