Biti žena ne znači samo biti poput nježnog cvijeta koji vjetar lako nosi tamo-ovamo. Ne znači biti samo djevojčica koja svojom čarolijom naivnosti i nevinosti privlači i opušta sve oko sebe. Ne, biti žena znači biti autentična i snažna, ne dopuštajući da drugi iskoriste njezinu dobrotu i ranjivost.
Sama sam uvijek cijenila i slavila sve one osobine koje čine ženu istinski ženstvenom. Za mene je ženska energija oduvijek bila poput dubokog izvora snage i osjećajnosti, donoseći sa sobom jedinstvenu kombinaciju nježnosti, topline, ljubavi, suosjećanja, razumijevanja i osjećajnosti. Ta energija nosi i izraženu intuiciju, sposobnost brige i zaštite, te otvorenost prema životu, spontanost, i čarobni šarm koji privlači.
No, u posljednje vrijeme, osjećam da se moj pogled na žensku energiju mijenja. Primjećujem da iza te nježne i osjećajne vanjštine leži nešto dublje, nešto snažnije i kompleksnije. Umjesto da je vidim samo kao izvor mekoće i ljubavi, sada shvaćam da ta energija nosi i snažan potencijal za hrabrost, odlučnost i duboku unutarnju snagu.
Dakle, za mene ženska energija nije samo o nježnosti i toplini, već o integraciji svih tih aspekata – od suptilne intuicije do odlučnosti, od miline do hrabrosti. To je duboko uravnotežena i svestrana sila koja ženi omogućuje da bude istovremeno nježna i snažna, ranjiva i hrabra, intuitivna i odlučna.
Svaka žena nosi u sebi ovu raskošnu paletu osobina, a ključ je u tome da nauči prepoznati, prihvatiti i njegovati sve svoje aspekte. To je put prema istinskom osnaženju i autentičnosti, gdje žena može procvjetati u svojoj punoj ženstvenoj ljepoti i snazi.
Ako žena ne podrži i nadogradi te osobine, ostaju samo osobine djevojčice, a ne žene. To znači da može zadržati samo one karakteristike koje su povezane s nježnošću, ranjivošću i nevinosti, bez dubljeg razumijevanja i osjećaja za svoju snagu i moć. Ono što sam dugo vremena mislila da je energija žene, zapravo je energija djevojčice – nedovoljno svjesna svoje istinske moći i potencijala.
No, ako stvarno želi iskusiti svoju snagu i postati istinska žena, mora transcendirati iz djevojčice u ženu. Žena koja sazrijeva, osim navedenih osobina koje su povezane s nježnošću i ranjivošću, također posjeduje karizmu, prisutnost, hrabrost i mudrost. Ona je svjesna svoje unutarnje snage i sposobnosti te ne dopušta da je drugi definiraju ili ograničavaju. Ona je sposobna stajati u prvom planu, postavljati granice, uživati u svojoj autentičnosti, kreativnosti i radosti te dijeliti svoje darove s drugima.
Dakle, postati žena znači prihvatiti sve aspekte svoje osobnosti – kako nježne i ranjive, tako i hrabre i snažne. To je proces rasta, samospoznaje i osnaživanja koji omogućuje ženi da procvjeta u svojoj punoj ženstvenoj ljepoti i snazi.
Biti žena ne znači samo biti poput nježnog cvijeta koji vjetar lako nosi tamo-ovamo. Ne znači biti samo djevojčica koja svojom čarolijom naivnosti i nevinosti privlači i opušta sve oko sebe. Ne, biti žena znači biti autentična i snažna, ne dopuštajući da drugi iskoriste njezinu dobrotu i ranjivost.
Žena može biti poput ljubavnice koja svojom prisutnošću djeluje umirujuće, ali istovremeno može biti poput kraljice koja jasno zna što želi i kako to postići. Spojiti u sebi te dvije dimenzije – lakoću i odgovornost, nježnost i odlučnost – ključno je za istinsko osnaženje žene.
Mnogim možda neće biti u interesu da djevojčica postane žena. Dok je djevojčica, drugi lako mogu uzeti što žele od nje i zatim otići. Neki muškarci će se bojati njenih promjena i pokušati je natjerati da se vrati u svoju djevojčicu, jer se osjećaju ugodnije s nježnom i bezopasnom verzijom nje same.
Međutim, “pravi muškarac” traži ženu koja je snažna, samosvjesna i autentična. On cijeni ženu koja ga nadopunjuje i koja ga poštuje, koja stoji uz njega kao ravnopravni partner, a ne kao marioneta kojom može manipulirati.
Kristina Klemenc
