Znaš li što ostane od čovjeka kada ga iznevjeriš, povrijediš, slažeš ili ostaviš? Ostane mu praznina tamo gdje su mu nada i ljubav bili nekada.
Znaš li što ostane od čovjeka kada ga svi napuste, iznevjere, slažu ili povrijede? Ostane samo ljuštura od tijela bez duše.
I poslije će ga možda mnogi voljeti, on njih neće. Neće smjeti, neće moći, neće znati uzvratiti im emocije. Poslije će mu možda mnogi samo istinu govoriti, on ih neće slušati, neće više mariti.
Oni neće razumjeti, ali on zna. Svi prije ili kasnije odu, povrijede, slažu ili iznevjere. On snage više nema da se krpa i sastavlja poslije toga.
I pričaju ljudi kakav je sada, kako nije tu ni za koga, kako nikom više ne pomaže kao što je prije.
S blagim osmijehom na licu koji više nikada ne skida, on im tišinom odgovara da ni njemu nitko nije pomogao kada je iznutra umirao, kada mu je najviše trebalo.
On pomoć odavno ni od koga ne traži. Ljude odavno izbjegava. Ni s kim više ne priča. Sa tišinom druguje, samoći kumuje.
Jednom odbačen, više nikome se ne želi svidjeti, više nikome ne želi pripadati.
tragmudrosti/mislipozitivno
