Napisala: Tatjana Pavlic Blažon,
Transformation Healing by Tatjana
Transformation Healing by Tatjana – Početna | Facebook
Kod ljudi generalno postoji avanturistički duh otkrivanja nečeg neobičnog ili skrivenog pa je tako snažna i znatiželja za spoznajom prošlih života. Osobe koje se otvore prema nečemu novom kao što su istočnjačke duhovne prakse ili New Age učenja, neizbježno nailaze na učenja o reinkarnaciji i prošlim životima, a što u kulturi u kojoj živimo nije općeprihvaćeno. Unatoč tome znatiželja se probudi.
Moja promjena u shvaćanju da prošli životi zaista postoje bila je uzrokovana snažnijim duhovnim promjenama, neki to nazivaju buđenjem, a nuspojava čega je bila pojavljivanje sjećanja za koja nisam znala odakle potječu, ali su bila neporecivo moja i nisu bila dio moje mašte – tj. nisam ih izmaštala, izmislila, već su se spontano pojavljivala. Ja sam ih se prisjećala na jednaki način kao što sam se prisjećala i nekih događaja iz ovog mog trenutnog života.
Onima koji takva iskustva nemaju teško je to objasniti, a ja priznajem teško je i dokazati, ali kako i dalje sebe smatram vrlo razumnom i odgovornom osobom zasigurno moja sjećanja nisu dio shizofrenih tlapnji pri čemu uvijek ostavljam prostor za djelić sumnje, jer je sumnja sasvim zdrava komponenta koja me drži s obje noge čvrsto na tlu. Dopuštam i da naše sjećanje, obojeno emocionalnom komponentom i stanjem svijesti u trenutku događaja može uzrokovati izobličenje sjećanja.
Kako, dakle, objasniti kakva su sjećanja iz prošlih života?
Razmislite o svojim sjećanjima iz ovog trenutnog života, iz vašeg djetinjstva. Ako to nije bilo tako nedavno, najviše pamtite upečatljive događaje u vašem životu. Ne pamtite jednostavne radnje koje su se uzastopce ponavljale, kao što se više ni ne sjećate jeste li zaključali kuću, isključili peglu iz struje – jer to uvijek radite. Emotivno su takvi događaji na vama ostavili najjači odjek, te kada se prisjećate tog nekog konkretnog događaja istovremeno osjećate i emociju koju je u vama događaj pokrenuo u emotivnom tijelu.
To mogu podjednako biti vrlo radosni događaji, kada smo osjećali snažno uzbuđenje, kao i oni u kojima smo doživjeli tugu, patnju, bol. Najsnažniji događaji su ujedno događaji koji su nas nekako odredili, oblikovali nas. Tako je i sa zapisima duše iz prošlih života – najlakše se prisjećamo najupečatljivijih događaja, a ti događaji, odnosno njihova vibracija, ostavljaju otisak, zapis na našoj duši.
Mi kada se prisjećamo, zapravo najprije osjećamo vibraciju prošlog događaja, a možda tek s vremenom uspijevamo dobiti i jasnije slike razdoblja u kojem je duša to doživjela. Najlakše dopiremo do osjećanja sebe kao osobnosti pa možemo čak vidjeti sebe u kakvom smo se tijelu nalazili u razdoblju događaja, čak se možda možemo prisjetiti i vlastitog imena ili nadimka. Samo shvaćanje razdoblja i okolnosti u koje smještamo proživjeli događaj komplicira na stvarima jer mi u trenutnom životu često ne shvaćamo kontekst u kojem se zbivao prošli te su običaji, navike, kultura, predmeti koji se koriste, našem umu strani i teško ih prevodimo, osim ako nije riječ o nekim kulturama koje su nam danas iole poznatije.
Kada se prisjećamo, važno je shvatiti neke koncepte koje ću naglasiti, pogotovo ako vam je to nešto novo. Na najvišoj razini našeg postojanja mi smo svijest, za koju se može koriti i termin Duh, a tek potom smo duša. Duša je vozilo svjesnosti kroz koje ona putuje raznim životima, doživljava razna iskustva, stvara ono što je poznato kao karma.
Fizičko tijelo je ono koje doživljava, barem u ovakvoj stvarnosti koju poznajemo, materijalnu pojavnost i razvija osobnost. Ujedno, poznato je da mnogi kroz svoje fizičko tijelo ne uspiju probuditi svoju dušu te osvijestiti njeno postojanje, žive u zaboravu svoje prave prirode. Kada fizičko tijelo umre, duša se odvaja od njega. U tim raznim životima, putovanjima, duša postaje bogata iskustvima. Duša nosi značajke bliže osobnosti, u smislu da je individualni, jedinstveni aspekt božanskog, božanske iskre u nama, dok sama svijest nema osobnost.
Svijest može putovati kamo god i nije vezana prostorom i vremenom, pa kada se kroz ovo tijelo i osobnost koju živite dotičete nekih vaših inkarnacija, svijest je ta koja putuje prema naročitom događaju. Samim podizanjem svijesti u vašem životu mogu se dogoditi mnoge zanimljive promjene, među njima su i osvještavanje nekih naročitih inkarnacija, ali i osvještavanje vlastitog energetskog tijela, buđenje osjetila koja svrstavamo u područje vidovitosti, telepatije, a sve u svemu to su zapravo prirodne promjene koje su indikator da više svjesno koristite svoje tijelo, njegove razne slojeve i njegove, vama do sada nepoznate, kapacitete.
Na forsiranje prisjećanja prošlih života ne gledam sa simpatijom. Izleti u prisjećanja vlastitih inkarnacija nikako ne bi trebali biti avanturizam i nešto poput prikupljanja znački, niti u tome ne postoji neki romantizam. Glede znatiželje u vezi spoznavanja prošlih života gledam na jedan drukčiji način koji ću vam objasniti, ali najprije razmislite o idućim pitanjima:
Jeste li se spremni susresti sami sa svojom tisućljetnom boli koju i dan danas nosite u nekim svojim obrascima?
Jeste li spremni upoznati sebe u nekoj ličnosti koja je činila nešto što ne biste odobravali i okarakterizirali kao dobro i moralno?
Jeste li spremni svoje bliske i voljene osobe iz ovih života doživjeti u takvim osobnostima koje su vam izazvale patnju i nanijele bol?
Jeste li spremni shvatiti da povijest kakvoj ste podučavani uopće ne odgovara vašim sjećanjima?
Jeste li spremni promijeniti vlastite koncepte shvaćanja vremena, njegova kontinuiteta i shvaćanje postojanja različitih vremenskih linija kao i zatvorenih vremenskih linija koje našu energiju drže zarobljenom i fragmentiraju nas na energetskoj razini?
Jeste li čak spremni na vanzemaljska sjećanja?
Možete li živjeti s događajima koji su se po zemaljskoj vremenskoj liniji davno dogodili, a htjeli ste ih jednostavno zaboraviti?
Vijest je da ih niste sasvim zaboravili, da se oni još nalaze u vašoj vibraciji i ta vaša vibracija utječe na trenutni život koji živite. Ako je trauma jaka, a niste si uzeli dovoljno vremena kroz živote koje ste preživjeli da je razriješite, ona će vam doći na tapetu ako ste rekli „da” duhovnom rastu. Tako da prisjećanje prošlih života, a pogotovo uz pomoć iskusnog terapeuta, može postati korisno kada postoji trauma kojoj ne možete utvrditi podrijetlo i ne znate kako je razriješiti.
Mislim da s takvim stavom i perspektivom nitko više ne bi gledao na prisjećanje na prošle inkarnacije kao na bezazlenu avanturu niti se upuštao u prisjećanje samo iz zabave i hranjenja ega.
Stoga ako ste se opredijelili za ozbiljan duhovni rad na sebi, neminovno ćete se susresti i s nekim repovima iz prošlih života koje ste dovukli u ovaj. Svako prisjećanje je jedno novo otkrivenje o sebi, a ujedno i prilika da se mijenjate, da ne promatrate više ovaj svoj trenutni život isključivo kroz ovu pojedinačnu osobnosti, koja je tek jedan život od mnogobrojnih. Kada promatramo to mnoštvo postojanja, ono nas neminovno dovodi do divljenja, do čuđenja čudu ovog svog života i postojanja čije mnoge tajne ne znamo.
Spoznaja da ovo nije vaš jedini život može za vas učiniti takvu ekspanziju koja mijenja vaše stajalište od malenog, sitnog i ubogog ja koje život nosi svojim silama u ono Ja koje iskušava život kroz njegove razne oblike i izražaje i koje jaše na valovima.
Takva spoznaja može vam donijeti više razumijevanja i prihvaćanja za sebe i druge, za vaše i tuđe postupke.
Zaborav postoji s razlogom, ali i kada se spontano sjetite, sigurno i za to postoji razlog pa takva iskustva nastojte promatrati otvoreno i budno s namjerom da vam se razotkrije svrha koja je važna za ovaj vaš život koji živite upravo sada.
