Postoji mnogo načina na koje možete izluditi psa – i vjerojatno ih niste ni svjesni. Dakle, ako želite biti svom psu najbolji prijatelj, saznajte kako možete popraviti svoje dosadne navike.
Psi pokušavaju biti naši najbolji prijatelji, ali mi im ponekad otežavamo. Ovdje su neke od stvari koje radimo i koje dovode u pitanje da li nam psi žele ostati najbolji prijatelji ili će prekinuti vezu u potpunosti!
Korištenje riječi više od govora tijela
Mi smo vokalna bića. Volimo brbljati, čak i sa našim kućnim ljubimcima, koji ne mogu razumjeti veliku većinu onoga što govorimo. Psi mogu zaključiti što nekoliko ključnih riječi znače – šetnja, nagrada, igračka, dosta – možda čak mogu i naučiti stotine riječi kao što su neki ovčari naučili. Ali oni ne mogu razumjeti ljudski jezik.
Ono na što se oslanjaju da bi odgonetnuli što mislimo je naš govor tijela. Psi su se razvili u stručne čitatelje ljudskog tijela i mogu shvatiti ono što mislimo i osjećamo prije nego što mi sami uopće shvatimo što mislimo i osjećamo. Međutim, možemo poslati mješovite signale ako samo obraćamo pažnju na ono što naša usta govore, a ne na ono što naša tijela govore.
Ako idete na bilo koji početni trening pasa, vidjet ćete kako dosta ljudi govori jedno, radi drugo, a zbunjeni pas pokušava shvatiti što se traži od njih. Na primjer, kaže psu “stani” dok je nagnut prema naprijed prema psu, ispružene ruke kao prometni policajac, što u govoru tijela zapravo poziva psa da dođe k vama. No, kada pas dođe on biva kažnjen zbog prekršene naredbe. To je sve tako zbunjujuće!
Veliki eksperiment (i nešto što će vjerojatno učiniti da vaš pas uzdahne s olakšanjem) je pokušati provesti cijeli dan bez da izgovorite i riječ svom psu, već komunicirate samo sa svojim tijelom. Shvatiti ćete koliko “govorite” sa svojim tijelom bez da ste toga svjesni, kako koristiti svoje pokrete i položaj tijela kako bi dobili odgovor koji vam je potreban od svog psa za vrijeme treninga i kako se razgovor može odvijati bez emitiranja i jednog zvuka.
Grljenje psa
Iako možda volite omatati svoje ruke oko svog krznenog psećeg prijatelja, većina pasa mrzi zagrljaje. Mi kao primati mislimo da su zagrljaji predivni i da izražavamo podršku, ljubav, radost i druge emocije kroz zagrljaje. Sasvim nam je normalno omotati svoje ruke oko nečega i stisnuti i to predstavlja samo dobre stvari.
Ali psi se nisu razvili na ovaj način. Psi nemaju ruke i ne grle se. Umjesto takvog druženja, ako pas stavlja prednje noge ili šapu na leđa drugog psa, to se smatra činom dominacije. Bez obzira na vaše namjere s grljenjem, pas smatra da vi kroz čin grljenja izražavate dominaciju.
Mnogi psi će to milostivo tolerirati – nasmiješeno lice obiteljskog zlatnog retrivera s djetetom koje je omotalo ruke oko njega je slika koja mi pada na pamet. No, neki psi će se osjećati ugroženi, uplašeni, ili će samo mrziti osjećaj – i zapravo, kada dijete povlači psa u zagrljaj, to može biti razlog zašto se dogodi da pas ugrize.
Također, isti pas koji uživa u zagrljaju jedne osobe, može reagirati u potpunosti drugačije s drugim članom obitelji koji pokušava istu stvar. Trebalo bi se dobro potruditi pronaći psa koji zapravo uživa u zagrljaju ili ga traži. Ako se pitate da li vaš pas mrzi zagrljaje, samo obratite pozornost na njegov govor tijela kad ga krenete maziti.
Da li je napet? Miče li glavu od vas? Izbjegava kontakt očima? Liže usne? Drži usta zatvorena? Povlači uši unazad? Sve su to znakovi da je psu neugodno. Da, čak i kad pas liže usne dok se netko privija uz njega- to ne pokazuje da je preplavljen s ljubavlju, to pokazuje pokorno, čak i nervozno ponašanje.
Zato sljedeći put kada želite zagrliti psa, dobro obratite pozornost da li je psu to u redu ili ne. Uostalom, stavljate svoje lice tik do niza oštrih zuba.
Maženje psa po licu ili tapkanje po glavi
Želite li da vas glade po glavi? Vjerojatno ne. Kada netko posegne i potapše nas po glavi, bez obzira sa koliko puno ljubavi, to nije nešto u čemu će većina nas uživati. U najboljem slučaju je neugodno, bolno u najgorem. Mi zapravo ne želimo da ruke nepoznatih ljudi prilaze našem licu.
Ako nečije ruke krenu prema vašem licu, pretpostavljamo da bi vaša reakcija bila povlačenje i naginjanje svoje glave unatrag, sa dozom napetosti zbog invazije osobnog prostora. Ipak, većina ljudi misli kako psi vole da ih se tapka po glavi. Mnogi psi će otrpjeti ukoliko to radi netko koga znaju i u koga imaju povjerenje, ali većina pasa ne uživa u tome.
Možete primijetiti da čak i voljeni obiteljski pas može malo odmaknuti glavu kad ga počnete dirati po licu. On će vam to dopustiti jer ste vi šef, ali njemu se to ne sviđa. To je psima osobni prostor, jednako kao što je i nama. To je razlog zašto odgovorni roditelji uče svoju djecu da nježno pomaze psu leđa, ali da ga ne lupkaju, i definitivno da mu ne diraju lice.
Ukoliko zaista želite nagraditi psa, ne lupkajte ga po glavi, već mu nježno protrljajte stražnji dio leđa odmah iza repa. Biti će vam zahvalni za to!
Hodanje prema nepoznatom psu gledajući ga u oči
Svi znamo koliko je moćan kontakt očima. Mi smatramo da je stalni kontakt očima važan, da je znak pouzdanosti i fokusiranosti, ali moramo biti svjesni da kontakt očima može osjetiti obeshrabrujući, neugodan i dominantan. Jezivo je kada nas stranac gleda u oči bez prekida, pogotovo ako se približava.
Jasno je da je njihova pozornost ravna nuli, ali koja je njihova namjera? Moramo pročitati ostatak lica kako bi pronašli nekakav signal. Kontakt s očima je dio uspostave dominacije kod mnogih vrsta, a kod ljudi – mi možemo koristiti najsitnije detalje na licu – mekoću ili tvrdoću mišića oko očiju i usta – možemo utvrditi da li je pogled prijateljski ili ne. A čak i tada, još uvijek je jezivo kada stranac zuri u nas!
Psi osjećaju isto. Kada pogledate nepoznatog psa ravno u oči, ne trepćući, možda se smiješite i topli ste prema njemu, ali pas to vjerojatno tumači kao čin dominacije ili čak agresije. Oni mogu ponizno reagirati – gledati u stranu, vrpoljiti se, prevrtati se na leđa – ili mogu početi uzmicati i lajati.
Bilo kako bilo, većini pasa, kada ga stranac gleda ravno u oči dok se približava nije ugodno stanje. Ako želite pozdraviti nepoznatog psa na način koji je ugodan za oboje, priđite mu lagano (ne s ramenima savinutim prema psu), oči usmjerite malo sa strane, i govorite mu tiho blagim glasom.
Takav prijateljski govor tijela psu će pomoći da shvati kako nemate loše namjere. Pas možda i dalje neće htjeti ništa s vama, ali barem niste pristupili na strašan način koji bi mogao izazvati obrambenu ili napadačku reakciju.
Ne provodite disciplinu i pravila
Psi žele, trebaju, i vole pravila. Možda mislite da stroga pravila čine psu život nesretnim i dosadnim, ali psi žele znati što očekuje njihov vođa i to se može povezati s ljudskim ponašanjem. Djeca napreduju kada imaju konzistentan skup pravila koja slijede, a manje napreduju u okruženju gdje im je sve dopušteno.
Razmislite o pristojnoj, dobro uravnoteženoj djeci koju znate i razmaženoj djeci koja nemaju socijalne vještine ili imaju izljeve gnjeva kada ne dobiju ono što žele. Kojoj djeci se provode dosljedno postavljena pravila i granice? Koja djeca imaju sklonost da budu konstantno sretna? Sa psima, to je više – manje ista stvar.
Pravila čine život puno više predvidljivim, puno manje zbunjujućim i puno manje stresnim. A kad govorimo o zbunjujućem, psi ne razumiju iznimke od pravila. Oni ne razumiju da smiju skočiti na vas kada imate odjeću za slobodno vrijeme ali ne i kada imate odjeću u kojoj idete na posao.
Oni ne razumiju da im je dopušteno biti na kauču nakon kupanja, ali ne i nakon dolaska iz blata. Osim toga, kada kažete: “ne” za razbijanje pravila, ali zapravo ne uradite nešto kako bi se pas prestao tako ponašati te naučio pravilo – to se ne računa kao provedba pravila.
Psi napreduju kad znaju gdje su granice, a kad provodite vrijeme postavljajući konstantne granice s pozitivnim nagradama, također gradite njihovo povjerenje u vas kao lidera. Postavljate uvjete za vrlo sretnog psa!
Prisiljavate psa da bude u interakciji sa psima ili ljudima koje očito ne voli
Baš poput mnogih drugih društvenih vrsta, psi imaju svoje omiljene prijatelje i neprijatelje. Lako je vidjeti s kojim se drugim psima i ljudima pas želi družiti i s kojima radije ne. Ipak, postoji puno vlasnika pasa koji to ne uvažavaju ili jednostavno ne uspijevaju uočiti signale koje im njihov pas daje.
Ono što je zajedničko svim pretjerano oduševljenim vlasnicima pasa – guraju svog psa (ponekad i doslovno) u društvo u psećim parkovima kada njihov pas želi samo otići kući. Ili dopuštaju strancima da ih maze čak i kada pas pokazuje jasne znakove želje da bude sam u miru.
Važno je napomenuti da postoji razlika između pozitivnog poticaja sramežljivim, uplašenim ili reaktivnim psima. Potrebno je započeti s malim stvarima kako bi ih potaknuli da iskorače iz svoje zone udobnosti i dati im nagrade za bilo kakvo mirno, sretno društveno ponašanje, što će im pomoći da žive uravnotežen život.
No, morate znati razliku između blagih poticaja potpomognutih nagradama te guranja i tjeranja na interakciju. To je od vitalnog značaja za sigurnost i zdrav razum vašeg psa. Kada se pse forsira na druženje, vjerojatno će doći do ugriza ili borbe. Dali su vam znak – ignoriranje, izbjegavanje, možda čak i režanje – a na kraju im je bilo dosta i dali su najjasniju poruku – svojim zubima.
Ono što je možda još gore je to što je njihovo povjerenje u vas kao vođe i zaštitnika ugroženo, a imaju još negativniju asocijaciju na park, određenog psa, osobu ili općenito društveno okruženje. Dakle, učinite vašem psu uslugu: pročitajte govor tijela koji vam daje kada ne želi biti s nekom drugom jedinkom i ne prisiljavajte ga na to.
Odlazite u šetnju, bez mogućnosti istraživanja i mirisanja
Postoje razne šetnje. Svakako je važno imati psa koji zna hodati poslušno na uzici. Međutim, također je važno omogućiti psu malo vremena kako bi istražili svoju okolicu dok hodaju poslušno na uzici. Psi gledaju nosom, miris im je važan kao i ljudima osjećaj vida za tumačenje svijeta oko nas.
Možemo sa sigurnošću reći da psi cijene miris debla isto kao što mi cijenimo prekrasan zalazak sunca. Psi preziru kada su u nemogućnosti da istražuju svoj svijet barem nekoliko minuta na dan, a vrlo često mi ljudi smo fokusirani na šetnje isključivo u svrhu vježbe ili beznačajane pauze.
Povlačimo se po istoj staroj ruti, često bez ikakve varijacije ili osjećaja za slobodno vrijeme i u prevelikoj žurbi da se vratimo kući. Učinite vašem psu uslugu i posvetite jednu od svojih svakodnevnih šetnji mirisanju – neka bude „šetnja mirisa“ . Hodajte sporo i dopustite svom psu da vas vodi u svijet svojim nosom.
Otiđite na neko sasvim novo mjesto, istražite drugo susjedstvo ili trag, neka vaš pas njuši mjesto dok mu miris ne ispuni nos, čak i ako je za to potrebno nekoliko minuta prije nego što krene naprijed. Kako bi pomogli psu da zna razliku između šetnje gdje treba biti poslušan i ostati uz vas i šetnje gdje ima slobodu istraživanja, možete imati poseban ruksak ili oprsnicu koju ćete koristiti samo za „šetnje mirisa“.
Samo pazite da je nešto vrlo različito od uobičajene ogrlice i povodca, tako da vaš pas razlikuje namjenu šetnje. Te šetnje su prekrasna prilika da vaš pas dobije neke mentalne i senzorne stimulacije i da mu život ostane zanimljiv.
Držite zategnutu uzicu, doslovno
Baš kao što su psi nevjerojatni u čitanju našeg govora tijela, oni su nevjerojatni u čitanju naše razine napetosti i preko uzice. Držeći čvrsto remen na psu, podižete razinu stresa, frustracije i uzbuđenja vašem psu, i obratno, vama samima. Znam što možda mislite: “Ne želim držati zategnutu uzicu, ali moram. Moj pas je taj koji vuče, a ne ja!”
No, to je razlog zašto je tako važno naučiti psa hodati na opuštenoj uzici. Nevjerojatna količina energije se prenosi između vas i vašeg psa kroz tu malu traku platna ili kože. Držeći uzicu opuštenu, vi psu dajete na znanje da je sve dobro i u redu, da nema razloga biti zabrinut ili napet. S opuštenom uzicom govorite mu da ste mirni i da imate sve pod kontrolom, tako da on može slobodno biti miran.
S druge strane, držeći čvrsto uzicu šaljete poruku svom psu da ste napeti, nervozni, na oprezu, spremni na borbu i vaš pas tako reagira. Baš kao što vam se ne sviđa kad vas vaš pas vuče okolo, ni on se ne osjeća dobro kad ga stalno povlačite i na taj način mu dajete znak da bude na oprezu. Oni su također vrlo svjesni da ne mogu pobjeći od vas, čak i ako misle da je potrebno.
Pas koji hoda na zategnutoj uzici spremniji je lajati ili reagirati reaktivno u najblažim društvenim situacijama. No, pas koji hoda na opuštenoj uzici vjerojatno će biti miran. To je teška stvar za gospodara i nešto s čim većina vlasnika suosjeća, ali važno je imati ugodne šetnje s opuštenim psom.
Napeti ste
Zatezanje uzice nije jedini način na koji pas može shvatiti kako se osjećate. Znate kada se neka osoba u vašoj blizini osjeća napeto, čak i ako ne razumijete zašto. Psi imaju istu sposobnost. Što ste više pod stresom i vaš pas će biti pod stresom. Psi, baš kao i mi, ne vole taj osjećaj.
Možda ćete zakolutati očima, ali sljedeći put kad se vaš pas ponaša frustrirano i napeto, provjerite i sebe – jeste li se osjećali tako posljednjih nekoliko minuta, posljednjih nekoliko sati ili zadnjih nekoliko dana? Vaš pas može biti vaše ogledalo. Ako vam je potreban razlog za meditaciju, pomaganje vašem psu da se smiri je jedan veliki razlog.
Dosadni ste
Poznat vam je onaj osjećaj kada zaglavite s nekim tko je totalno dosadan? Razmislite: prisjetite se kada ste morali biti sa svojim roditeljima, a oni su obavljali neke odrasle zadatke? Niti jedan nije uključivao dućan s igračkama ili park, naravno. Sjetite se tog osjećaja kada ste jedva bili u mogućnosti da se suzdržite od meškoljenja, uzdisanja i žaljenja.
Niste mogli sudjelovati u odraslim razgovorima, koji su svejedno bili dosadni, a osim toga rečeno vam je da mirno sjedite i šutite. Jeste li ikada željeli samo se pokrenuti?! Samo protrčati oko bloka ili nešto kako bi razbili monotoniju? Tako se osjeća vaš pas kada ste zauzeti s vašim odraslim stvarima. Psi se zgražaju kada smo dosadni.
I to je teško ne biti! Vratimo se kući s posla, želimo se opustiti, obaviti sitne poslove, pripremiti večeru i ispružiti se na kauču i opustiti se. No, to je otprilike najgore što možemo učiniti našem psu koji čeka na nas cijeli dan kako bi se konačno igrali s njim.
Ako vaš pas stvara probleme – ulazi u kutije ili ormare, žvače cipele ili noge stola – u osnovi on vam pokazuje koliko mu je nevjerojatno dosadno. Srećom, tu je brzo i jednostavno rješenje za to: igra u sklopu treninga. Učenje psa novom triku, ponavljanje starih trikova, igranje igre “nađi ” s omiljenom igračkom ili izlazak vani i vježbanje urbane agilnosti, to su sve načini na koje možete stimulirati um i tijelo vašeg psa.
Sat treninga vrijedi par sati igranja ponavljajuće igre hvatanja u smislu fizičkog umaranja psa. Iako, naravno, vježbe i šetnje su važni, uz dodatak mozgovnih vježbi, učinit će vašeg psa sretno – umornim. Čak i samo 15-30 minuta trik treninga dnevno, učinit će veliku razliku.
Zadirkivanje
To bi trebalo biti očito i nećemo trošiti previše vremena na to. Ali, vrijedno je istaknuti, jer previše ljudi još uvijek misli kako je to smiješno. Nemojte lajati na psa dok prolazi ulicom. Nemojte mahati ili razgovarati s psom koji laje na vas iza prozora ili vrata. Nemojte povlačiti psa za rep.
Popis se može nastaviti, ali ukratko, ne radite nešto što izluđuje psa samo zato što mislite da je to smiješno. Psu nije smiješno i može ga dovesti do nekih ozbiljnih problema u ponašanju – i možda zasluženo, možete dobiti neke nove ožiljke u obliku psećih zubi.
