
Ako ste među onima koji su odrastali i koji su odgojeni na uvjerenju da je za napredak potrebno uložiti izniman napor te da se do mira, sklada i stabilnosti dolazi isključivo kroz stalni trud i ulaganje ogromne količine životne energije u nadvladavanje vanjskih okolnosti, onda je ovo tekst za vas.
Zato što je moguće i drugačije. Zato što je moguće i bez stalne borbe, napetosti i unutarnje zgrčenosti. Zato što je moguće lakše, ljepše, mirnije i protočnije.
Moguće je. Ali, tek nakon što prođete kroz tihi proces dubokog iscjeljenja koji dovodi do korjenitog pomaka u energetskoj arhitekturi. Podizanjem vlastite frekvencije čovjek izlazi iz dinamike preživljavanja i ulazi u sferu čistog postojanja, a unutarnji pritisak, koji je nekada bio pogonsko gorivo svakodnevice, tiho se povlači ustupajući mjesto lakoći življenja.
„Sve je energija i to je sve što postoji. Uskladi frekvenciju sa stvarnošću koju želiš i ne možeš a da ne dobiješ tu stvarnost. To ne može biti drugačije. To nije filozofija. To je fizika.“ – Albert Einstein
Kada se naš unutarnji prostor očisti od starih, teških nota prošlosti i strahova, duboko ukorijenjenih obrazaca zasnovanih na moranju i isključivosti te svih onih matrica čiji nam smisao nikada ni nije bio razumljiv, ali smo ih slijepo slijedili jer su nam tko zna kada rekli da se „tako mora“ ili da „ne može drugačije“ ili da „je to jedino ispravno i da ne propitujemo dalje“, život prestaje biti prostor u kojem se stvari moraju grčevito hvatati i zadržavati. Umjesto toga, on postaje prostor svetog, magnetskog privlačenja.
Takav život ne znači odsustvo životnih valova, već potpunu promjenu načina na koji naša duša pleše s njima. Na toj razini svijesti prva stvar koja se rastvara jest potreba za kontrolom scenarija.
Dok je življenje na niskoj frekvenciji usmjereno forsiranju ishoda iz straha od praznine, bivanje na visokoj vibraciji počiva na dubokom, nevidljivom povjerenju. To je ona vrsta vjere kada znamo da će biti baš onako kako treba biti, da će biti onako kako je za naše najviše dobro iako sada, u ovom trenutku, ne možemo vidjeti kako i kada. To je ona vjera koja je jednaka znanju.
Tada mi više ne trošimo svoju dragocjenu energiju na dokazivanje vlastite vrijednosti vanjskom svijetu. Jer ta je vrijednost sada postala naša unutarnja konstanta, mirna poput dubokog mora.
„Ono što tražiš, traži tebe.“ – Rumi
Kada smo na frekvenciji cjelovitosti, mi prestajemo proganjati blagoslove, bilo da se radi o idealnim poslovima, skladnim odnosima ili o unutarnjem obilju. Zato što magnetizam visoke vibracije djeluje poput tihe plime – vanjski se svijet počinje prirodno i nježno preslagivati kako bi odgovarao našem novom unutarnjem tonu.
A sinkroniciteti, oni čudesni susreti u kojima se prave informacije, ljudi i prilike pojavljuju točno u trenu kada su nam potrebni, postaju prirodni dio naše svakodnevice.
Ova promjena donosi i, premda gotovo nečujno, ali nepovratno pročišćavanje životnog prostora – odnosi koji su opstajali na drami ili zajedničkim povredama počinju tiho i bezbolno blijediti. To se ne događa zato što se borimo protiv njih, već zato što na njih više ne reagiramo te ne dajemo svoju pažnju onome s čime više nemamo zajedničkog nazivnika koji bi nas držao u istoj orbiti.
Umjesto bolnih rezova, nastupa meka i mirna distanca, a oslobođeni prostor ispunjavaju duše koje donose mir, inspiraciju i mekoću uvažavanja. Čak i tijelo odgovara na ovaj pomak – nestaje kronični oklop napetosti, dah postaje dubok i prostran, a živčani sustav konačno prelazi iz stanja stalne pripravnosti u iscjeljujući ritam obnove.
Iscjeljenje i podizanje vibracije ultimativni je povratak vlastitoj izvornoj prirodi. Kada čovjek dopusti sebi da bude ono što uistinu jest, bez obrambenih štitova i starih maski, on postaje jedno s tokom samoga života.
Lakoća postojanja nije neki imaginarni i nedostižni ideal. Ona je prirodno pravo svakog bića koje je odabralo prestati boriti se i reagirati i dopustiti sebi da jednostavno bude.
„Kada promijenite način na koji gledate stvari, stvari koje gledate se mijenjaju.“ – dr. Wayne Dyer
Kada se unutarnji pogled promijeni iz sumnje u povjerenje, a vibracija se uzdigne iz napora u dopuštanje, cijelo postojanje odgovara istom nježnošću. Život više nije zagonetka koju treba mukotrpno rješavati, već najljepši dar koji se, s potpunom lakoćom, svakoga dana prima otvorenih ruku.
Martina Setnik






