Što ako vam kažem da ne postoji nikakav cilj kojeg morate dosegnuti na svome Duhovnome putu, jer ono što na tome putu tražite ne zahtijeva djelovanje već upravo suprotno.
Osoba koja stremi ka prosvjetljenju vjeruje da će jednom, kada ga dosegne, ona postati jedno s Bogom i da će tako utonuti u vječno blaženstvo sreće, mira i slobode. No vi nikada niste niti bili odvojeni od Boga, to je naprosto nemoguće. Vi zapravo pokušavate postati nešto što već jeste.
Svi mi smo pogrešno shvatili kako treba nešto činiti da bi došli do Boga, no zapravo je baš obrnuto, mi moramo naučiti kako obustaviti svoja djelovanja.
Mi ne moramo postati dobri, mi moramo prestati biti loši i nesavršeni. U svojoj suštini mi već jesmo savršeni i dobri, no mnoga glupa djelovanja nas čine nesavršenima. Dakle, mi ne moramo sebi ništa nadodavati, mi naprosto moramo odbacivati sve ono što zapravo nismo.
Zamislite samo kada bi napustili mržnju, zavist, ljutnju, ogovaranje, ljubomoru, lijenost, perverznost, prežderavanja i opijanja… zamislite koliko bi tada više osjećali Boga unutar sebe. Naravno da Ga pored svega ovoga mi ne možemo čuti niti osjetiti, naravno da uz sve ove osobine mi ne možemo biti trajno sretni i ispunjeni blagostanjem.
Stoga vi ne morate ništa postati, vi jednostavno morate prestati biti ono što niste. Sve ono što od Boga u molitvama tražite, vi to već jeste. No sama vaša molitva je dokaz kako ne vjerujete, a Bog ne daje po željama već po vjeri. To je osnovno načelo koje moramo shvatiti kako bi smo uistinu mogli živjeti ono što jesmo.
Naš sustav razmišljanja je sasvim pogrešan i zbog toga živimo u svijetu kaosa, jer zaista mi naprosto odbijamo da budemo ono što uistinu jesmo, a sve poradi jeftinih navika što nam pružaju još jeftinije užitke. Budite iskreni prema sebi i recite nije li tako !
Mi tražimo razne tehnike, trebamo učitelje, gurue i religije kako bi nas tobože nešto spasilo. Sve je to lijepo no konačan spas mora doći iznutra, jer na kraju krajeva mi smo Bog svoga osobnoga svemira.
To je bila prva želja naše Duše, koju je Bog po milosti svojoj ispunio. No po svemu sudeći Duša sada želi nazad, ona želi da opet bude jedno sa izvorom. No kako to učiniti !?
Vidite, samo naša osobna Duša zna kako dostići ono za čime naše sveukupno biće žudi, no nažalost Duša i um se odavno ne razumiju baš najbolje. Um želi da sačuva svoju tvorevinu a Duša želi da se oslobodi iluzije uma, i to je taj rat koji vodimo unutar sebe.
Baš kao što je opisano u Mahabharathi, bitka koja se vodila na Kuruksetri je zapravo bitka koja se odvija unutar nas. To je bitka između kvaliteta naše Duše i osobina našega uma, to je bitka sveukupnoga čovječanstva koju svakodnevno bijemo svi mi.
Ono što je potrebno jeste to da se povežemo sa svojim unutarnjim Savjetnikom, to jest sa Bogom koji vječno prebiva u nama. Samo slušajući Njega mi možemo dobiti ovu bitku života, baš kao što je Arjuna slušajući Krishnu okončao rat.
Dakle smisao života je apsolutno jasan, mi moramo napustiti izvještačene osobine uma kako bi se mogli utvrditi u osobinama Duše što znači da mi ne moramo ništa postati, mi jednostavno moramo prestati biti ono što smo izmislili da jesmo.
Mnogi će reći da su i za to potrebne određene tehnike, ideologije i religije kako bi nas usmjeravale i pokazivale nam pravi put. No sve to je također igra uma kojom on ljubomorno čuva svoje tvorevine. Sve dok je tako Duša služi umu, a trebalo bi biti obrnuto.
Um je jako loš gospodar no veoma dobar sluga, najbolji u čitavoj kreaciji. Stoga obuzdajte svoj um, uvedite ga u Tišinu svoga bića i tamo ga predajte svojoj Duši a zatim svoju Dušu predajte Bogu.
To je sve što trebate učiniti, postati tihi i u toj tišini pobijedti sebe.
A kao što znate, Tišina ne zahtjeva nikakve metode, ona je tu u nama, čeka da joj se predamo…
Namaste
Anđelko Katinić, https://samospoznaja.site/ako-i-postoji-put-do-sebe-onda-je-to-ovaj/
