Kažeš mi da je prošlo dugo od našeg posljednjeg susreta.
Dok stojiš ispred mene i pričaš drhtavim glasom nastavljaš.
Taj glas ima istu boju, tvoje oči iste su
Možda prošlo je dugo i sijede i bore stigle su.
Taj ponos u meni para dušu i ona bi sama pričala.
Vrte mi se naše uspomene u sekundama.
Sve rime i stihovi koje sam tebi pisala.
Kažem da sam te zaboravila.
Al’ ljubav živi.
Živi u kišnim kapima,
Ona živi,
Živi u svim pahuljama
I ona živi,
Živi u našim pjesmama.
Al’ ljubav će da živi i kada ja budem prestala.
Rekao bi još par riječi, osjetila sam.
No, gordost u meni i nespremnost da te vidim je prevagnula.
Koracima žurnim sam niz krivudavu ulicu nestala.
Nisam ti još jednom rekla da ljubav je u pjesmama.
Al’ ljubav živi,
Živi u našim pjesmama,
Al’ ljubav živi,
Živjet će i kada ja budem prestala.
Alisa S.
