na tv evaham jatu nasam na tvam neme janadhipah
na caiva na bhavisyamah sarve vayam atah param

“Nikada nije bilo vremena da Ja nisam postojao, ni ti, ni svi ovi kraljevi, niti će u budućnosti itko od nas prestati postojati.” Bhagavad-gita 2.12

U Vedama – u Katha Upanisadi i Svetasvatara Upanisadi – je rečeno da Svevišnja Božanska Osoba održava bezbrojna živa bića, u skladu sa različitim položajima u koja bivaju stavljena ovisno o svom djelovanju i posljedici tog djelovanja. Ta Svevišnja Božanska Osoba, u obliku Svojih potpunih ekspanzija, živi u srcu svakog živog bića. Samo svete osobe koje u sebi i izvan sebe vide istog Svevišnjeg Gospodina mogu dostići savršeni, vječni mir.

nityo nityanam cetanas cetananam eko bahunam yo vidadhati kaman
tam atma-stham ye ‘nupasyanti dhiras tesam santih sasvati netaresam
(Katha Upanisada 2.2.13)

Ista vedska istina koja je izložena Arjuni je izložena svim osobama u svijetu koje se predstavljaju kao vrlo učene, ali u stvari imaju samo siromašno znanje. Gospodin jasno kaže da su On sam, Arjuna i svi kraljevi prisutni na bojnom polju vječno osobena bića i da Gospodin vječno održava osobena živa bića, u njihovom uslovljenom i oslobođenom stanju. Svevišnja Božanska Osoba je vrhovno osobeno biće, a Arjuna, Gospodinov vječni pratilac, i svi prisutni kraljevi su osobena vječna bića. Postojali su kao osobe u prošlosti i ostat će vječne osobe. Njihova osobenost je postojala u prošlosti i nastavit će postojati u budućnosti, bez prekida. Stoga nema razloga žaliti za bilo kim.

Gospodin Krišna (sanskritsko ime Boga, u prijevodu Sveprivlačan), vrhovni autoritet, ovdje ne podržava mayavadi teoriju da se duhovna duša, odvojena prekrivačem maye, ili iluzije, nakon oslobođenja stapa s neosobnim Brahmanom i gubi osobno postojanje. Niti podržava teoriju da o osobnosti mislimo samo u uslovljenom stanju.

Krišna u ovom stihu jasno kaže da će Gospodin i drugi u budućnosti vječno zadržati svoju osobnost. To je potvrđeno u Upanisadama. Ova Krišnina izjava je autoritativna, jer Krišna ne može biti podložan iluziji. Kad osobnost ne bi bila činjenica, Krišna je ne bi toliko naglašavao – čak i za budućnost. Mayavadi može iznijeti argument da osobenost o kojoj govori Krišna nije duhovna, već materijalna. Ali ako prihvatimo argument da je osobnost materijalna, kako onda možemo praviti razliku između Krišnine osobnosti i osobnosti drugih živih bića?

Krišna svjedoči da je bio osoba u prošlosti i da će biti osoba u budućnosti. On je potvrdio Svoju osobnost na mnogo načina, a neosobni Brahman je, prema riječima vedskih spisa, podređen Njemu. Krišna sve vrijeme zadržava duhovnu osobnost. Ako se prihvati kao obična uslovljena duša sa osobnom svjesnošću, onda Njegova Bhagavad-gita nema vrijednost autoritativnog spisa. Običan čovjek sa sva četiri nedostatka ljudske nesavršene prirode ne može poučavati druge onome što je vrijedno slušanja. Gita je iznad takve literature. Ni jedna svjetovna knjiga se ne može usporediti s Bhagavad-gitom. Kada se Krišna prihvati kao običan čovjek, Gita gubi sav značaj.

Mayavadiji iznose argument da je plural u ovom stihu konvencionalan i da se odnosi na tijelo. Ali Krišna u prethodnom stihu osuđuje takvo tjelesno shvaćanje. Nakon što je osudio tjelesno shvaćanje živih bića, kako može ponovo dati konvencionalnu izjavu koja se odnosi na tijelo? Osobnost se stoga zadržava na duhovnoj osnovi, kao što potvrđuju veliki acarye poput Šri Ramanuje i drugih. U Giti se na mnogo mjesta jasno spominje da duhovnu osobnost shvaćaju Gospodinovi bhakte (štovaoci osobnog aspekta Boga, praktikanti bhakti yoge).

Oni koji zavide Krišni kao Svevišnjoj Božanskoj Osobi ne pristupaju velikom spisu na vjerodostojan način. Abhakte pristupaju učenjima Gite poput pčele koja liže staklenku s medom. Med ne možemo okusiti ako ne otvorimo staklenku. Slično tome, misticizam Bhagavad-gite mogu shvatiti samo bhakte; nitko drugi ga ne može kušati, kao što će biti rečeno u četvrtom poglavlju ove knjige. Gitu ne mogu dodirnuti osobe koje zavide samom postojanju Gospodina. Stoga je mayavadi objašnjenje Gite najvarljivija prezentacija cijele istine. Gospodin Caitanya nam je zabranio čitanje komentara mayavadija i upozorava da onaj tko prihvati takvo objašnjenje mayavadi filozofije gubi svu moć shvaćanja prave misterije Gite. Ako se osobnost odnosi na iskustveni univerzum, onda nema potrebe za slušanjem Gospodinovih učenja. Kao što smo već spomenuli, dvojnost osobene duše i Gospodina je vječna činjenica potvrđena u Vedama.