Svatko od nas može, ako samo poželi, ponovo stvoriti slobodan život za sebe, izvan ovog sustava koji nas je zarobio u jednoj velikoj iluziji, koja nam oduzima i posljednji dašak slobode!
Nekada su ljudi živjeli na selu i gradovi nisu postojali. Nije bilo struje pa su ljudi završavali sve poslove preko dana i kada padne noć, svi bi posjedali oko vatre, večerali i pričali priče, bajke i pjevali.
Nije bilo televizora pa su djeca slušajući priče starijih zamišljali sve i razvijali maštu. Takva mašta je onda mogla stvarati svijet baš onako kako je Tesla, prvo u mašti, viđao svoje izume.
Išli su rano na spavanje, jeli su zdravu hranu, živjeli jednostavan život, radili u proljeće i ljeto, a u jesen i zimu odmarali i bili su u dodiru s prirodom. Novac nije postojao pa su ljudi sami pravili svoju odjeću, namještaj i sve ostalo što im je bilo potrebno, a neke stvari su razmjenjivali.
Onda su uveli obvezne škole i djecu koja su pomagala na selu i rasla sa životinjama i prirodom, indoktrinirali lažnim znanjima.
Otvaraju se trgovine po selima gdje su se prodavali mesni naresci, salame, coca-cola, šećer i ostali otrovi od kojih su ljudi postajali bolesni pa su se počeli otvarati domovi “zdravlja” u koje su ljudi išli da bi se “liječili” i vremenom je ići kod doktora postalo pomodarstvo.
Gradovi se razvijaju, počeli su se otvarati fakulteti u kojima se konačnom indoktrinacijom stvaraju vojnici sustava. Uvedene su lažne vrijednosti, ljudi smatraju važnim otići na more, posjetiti neku metropolu, imati novac…
Uvedeni su porezi. Tada su ljudi, koji su do tada živjeli na svojoj zemlji i u svojoj kući, za koju nikome nisu plaćali nikakav novac, počeli odjednom plaćati porez na svoju zemlju i kuću pa su morali nekako doći do novca.
Na selu nije bilo puno mogućnosti za zaradu pa su se počeli seliti u gradove, gdje su mogli doći do tih “papira” kojima su morali platiti da bi živjeli na svojoj zemlji.
Ljudi su radili poslove koji su ubijali maštu i duh, živjeli odvojeni od prirode i potpuno su zaboravili na mirišljava ljetna polja, cvrkut ptica, tišinu i zimski odmor uz vatru i pjesmu.
Uvodi se i kontrola u svakoj kući – televizija, koja modelira čovjekov um i potrebe. Čovjek postaje ovisan o sustavu, nema svoju hranu, vodu, odjeću …
I ljudi su tako zaboravili da su slobodna bića koja nekada, ne tako davno, nisu plaćala da bi živjela na svojoj Zemlji, a živjeli su slobodan i nesputan život.
Ono što bi trebali znati – svatko od nas može, ako samo poželi, ponovo stvoriti slobodan život za sebe, izvan ovog sustava, koji nas je zarobio u jednoj velikoj iluziji, koja nam oduzima i posljednji dašak slobode!
Na kraju se pokazala istinitom jedna rečenica, a ona glasi:
ČOVJEK NE MORA NIŠTA RADITI DA BI OPRAVDAO SVOJE POSTOJANJE.
Za slobodan, dug i zdrav život!
Dr Slađana Velkov
